Broj: Piše: Foto:

Kao i bela, i crvena grčka vina za naše poznavaoce uglavnom spadaju u red vina koja se povremeno degustiraju i koja pijemo dok se odmaramo na grčkim obalama. Vrlo su retki restorani i vinoteke u Srbiji koji mogu da vam priušte iole pristojan izbor ovih, inače, odličnih vina

Od samog nastanka grčke kuture vino je bilo nezaobilazni deo kako verskih, tako i svih drugih obreda i svetkovina. Grci su smatrali vino izumom koji im je poklonio bog Dionis i u njegovu slavu su se često pravile svečanosti koje su neretko imale karakter orgija kakve se kasnije sreću i kod starih Rimljana. Od tih najranijih početaka vinova loza se sadila uglavnom u priobalnom pojasu, odakle se s vremenom polako širila ka unutrašnjosti, sve do granica sa Bugarskom gde teren polako prelazi u planinski. Tu se na nekim mestima vinogradi nalaze i na oko 1.000 metara nadmorske visine. Čak i na takvim lokacijama topla mediteranska klima sa svojim vrelim letima i veoma blagim zimama, u sprezi sa krečnjačkim i vulkanskim tlom daju idealne uslove za uzgoj vinove loze i stvaranje odličnih sorti. Ipak, i pored velikog uticaja Mediterana, postoje ozbiljne klimatske razlike između regiona, pa se tako dešava da u kontinentalnom delu u blizini planina grožđe ne uspeva da postigne punu zrelost, dok se na drugoj strani, na obali i ostrvskim regijama berbe izvode jako rano da bi se sačuvala svežina grožđa. Glavni problem grčkih vinara je dugi sušni period u toku leta i pred samu berbu, a pošto je zakonom zabranjeno navodnjavanje vinograda (osim mladih zasada) većina pati zbog nedostatka vode i vlage.

Danas u Grčkoj može da se nađe preko 300 različitih sorti, a verovatno je i jedan broj nestao u prošlosti. Od tog ukupnog broja koje su danas u primeni u grčkom vinarstvu nekih tridesetak je značajno za vinsko tržište.

Glavne crvene sorte su:

  1. Agiorghitiko
  2. Xinomavro
  3. Mandelaria
  4. Mavrodaphne
  5. Limnio
  6. Kotsifali

Agiorghitiko

Agiortiko predstavlja najplemenitiju grčku sortu. Uglavnom se gaji u AOC apelacijama. Agiortiko u prevodu znači Sveti Đorđe. Najviše je zastupljena u regiji Nemea na Peloponezu gde ga još zovu i Herkulesova krv.

Daje vina duboke crvene boje i odličnog aromatskog spektra sa veoma dobrom kompleksnošću. Vina karakterišu fini svileni tanini koji u kombinaciji sa dobro izbalansiranim kiselinama mogu da daju sjajna vina različitiih karaktera, od svežih osvežavajućih crvenih, do ekstra odležalih velikih i teških crvenih vina.

Od ove sorte se, takođe, pravi i jedan broj jako aromatičnih rozea.

Xinomavro
Xinomavro je dominantna sorta u regiji Makedonija i smatra se domaćom sortom u toj regiji. Značenje ovog imena bi moglo da se prevede kao kiselocrno. Vina koja se dobijaju od nje odlikuje odličan potencijal starenja i veoma bogata taninska struktura. Arome ovih vina su kompleksne i često podsećaju na bobičasto crveno voće, borovnice, masline i sušeni paradajz.

 

Mandelaria

Mandelaria je sorta koja se uglavnom gaji na ostrvima Rodos i Krit. Odlikuje je jako intenzivna boja i bogat aromatski kompleks. Uglavnom se koristi u kupažama sa drugim sortama poput monemvassia, kotsifali ili kao samostalna sorta na Rodosu.

 

Mavrodaphne

Mavrodafne je sorta koja se najčešće nalazi na Peloponeskom regionima Achaia i Ilia. Značenje ovog imena bi bilo Crni lovor. Pored Peloponeza može se sresti i na jonskim ostrvima. Često se koristi kao blend sa korintiaki sortom sa kojom daje odlična fortifidovana desertna vina poznata kao mavrodafne. Međutim, odlične rezultate daje i u kupaži sa agiortikom, refoskom i cabernet sauvignonom.

 

Kotsifali

Kotsifali je sorta koja svoju glavnu slavu stiče na Kritu i uglavnom se koristi u kupažama sa syrahom i mandelaria sortama. Boja ove sorte je veoma slaba, pa su mu jače pigmentisane sorte i potrebne, između ostalog i u segmentu boje. Arome su izrazito voćne kod mladih vina, a kotsifali se ne može pohvaliti kao samostalan nekim velikim potencijalom odležavanja.

Limnio

Za ovu sortu se smatra da potiče od antičke sorte limnia koja se pominje u spisima stare Grčke. Ime potiče od istoimenog ostva Limnos u Egejskom moru. Uglavnom daje vina punog tela sa jakim začinskim karakterom i visokim sadržajem alkohola. U modernom grčkom vinarstvu ova sorta se najčešće kupažira sa cabernet sauvignonom.

 

Kao i kod belih vina, jedini problem sa grčkim crvenim vinima na srpskom tržištu je što ih teško nalazite. Vrlo mali broj firmi se odlučilo za uvoz ovih vina.

Cene variraju od 980 koliko košta Plyto Lyrarakis Estate, koji u restoranima staje približno 2.000 dinara, Malvasia Miliarakis čija je cena takođe 980 dinara u maloprodaji, malo skuplji je Thema Pavlidis koja košta oko 1.100 dinara u maloprodaji, a cena u restoranima je blizu 2500 dinara.

 

Kad je opisivao grčka vina rimski pesnik Vergilije je napisao: Lakše bi bilo prebrojiti zrna peska na obali nego nabrojati sve grčke sorte grožđa.