Ka­fa­na do­brih uku­sa

Po­zna­ta po kri­la­ti­ci „Jed­nom Ko­vač – uvek Ko­vač, jed­nom ka­fa­na – uvek ka­fa­na“, na­ci­o­nal­na ka­fa­na pra­vih srp­skih do­ma­ći­na ar­ha­ič­no na­zva­na Ko­vač, pra­vo je me­sto za pod­se­ća­nje na ono naj­bo­lje što Sr­bi­ja ima da po­nu­di. Sme­šte­na po sta­rim obi­ča­ji­ma po­red dru­ma, svo­jim am­bi­jen­tom, bo­ga­tom na­ci­o­nal­nom ga­stro­nom­skom po­nu­dom i po­seb­nim bal­kan­skim šme­kom vra­ća nas u dav­na vre­me­na ka­da su u „ka­fa­ne na ćo­šku“ svra­ća­li put­ni­ci na­mer­ni­ci ne bi li se okre­pi­li od na­por­nog pu­ta.

Re­dak grad­ski re­sto­ran ko­ji ima ću­mur u osnov­noj ku­hi­nji, tri sa­ča, ra­žanj sa če­ti­ri šip­ke i pu­šni­cu u let­njoj ba­šti, Ko­vač uspe­šno no­si pe­čat me­sta sa sa­vre­me­nim pri­stu­pom ugo­sti­telj­stvu, u ko­jem se na­ci­o­nal­ni spe­ci­ja­li­te­ti pri­pre­ma­ju po re­cep­tu­ri iz dav­ni­na.Iz ba­šte ople­me­nje­ne sto­let­nim dr­ve­ćem ula­zi­mo u pred­nju sa­lu u ko­joj nam pa­žnju pri­vla­či „de­ko­ra­tiv­ni sto“, sa ko­jeg se slo­bod­no slu­ži­mo ti­pič­nim sim­bo­li­ma srp­ske tra­di­ci­je – ra­ki­jom, smo­kva­ma, su­vim šlji­va­ma, ko­ma­dom po­ga­če, pr­šu­tom, ži­tom, si­rom, kaj­ma­kom… Baš kao u pra­voj do­ma­ćin­skoj ku­ći, ona­ko po srp­skim obi­ča­ji­ma, uz zvu­ke iz­vor­ne mu­zi­ke tam­bu­ra­škog or­ke­stra … Po­sle obi­la­ska ka­min-sa­le, na­ro­či­to po­pu­lar­ne u zim­skom pe­ri­o­du, sti­že­mo i do pre­po­zna­tlji­ve ve­li­ke sa­le sa čak 150 me­sta – sli­ke i pri­li­ke ja­či­ne či­ta­vog re­sto­ra­na, ko­ja nas, ka­ko ne­ko me­đu na­ma re­če, „sve sa vi­so­kim stro­po­vi­ma, jed­no­stav­no te­ra da joj se pri­la­go­di­mo“.

Ce­lom du­ži­nom ve­li­ke sa­le sme­šten je, ve­ro­vat­no, naj­ve­ći vin­ski po­drum na Bal­ka­nu. Oda­tle, pre ne­go što se od­lu­če da ne­što na­ru­če, go­sti mo­gu kroz sta­kle­ni zid da is­pi­tu­ju pro­bra­ne vin­ske eti­ke­te, isto­vre­me­no se edu­ku­ju­ći o nji­ma iz bo­ga­to opre­mlje­ne vin­ske kar­te. U po­ku­ša­ju da se uz po­vra­tak tra­di­ci­ji vra­ti i vi­no na sto, i to pre sve­ga kao pi­će ko­je u lju­di­ma bu­di do­bre stra­sti, vla­sni­ca Ja­smi­na Ve­kić po­seb­no na­gla­ša­va zna­čaj do­ma­ćih sor­ti, po­put autoh­to­ne ta­mja­ni­ke, a pre­po­ru­ču­je onu iz po­dru­ma Iva­no­vić. Sa­zna­je­mo da su me­đu 150 eti­ke­ta za­stu­plje­ne sve zna­čaj­ne do­ma­će vi­na­ri­je i one iz re­gi­o­na, ali i ita­li­jan­ske, fran­cu­ske i ze­ma­lja No­vog sve­ta. Uvo­de­ći nas u avan­tu­ru sla­ga­nja hra­ne i vi­na u Ko­va­ču, Ja­smi­na nam na po­čet­ku pre­po­ru­ču­je vr­hun­sko ita­li­jan­sko vi­no Edi­zi­o­ne iz obla­sti Far­ne­se, svo­je­vr­snu ku­pa­žu pet sor­ti cr­nog gro­žđa, kao i be­lo vi­no Gre­can­te iz Um­brie, do­da­ju­ći da bi me­ni re­sto­ra­na Ko­vač mo­žda naj­bo­lje bi­lo za­o­kru­ži­ti ča­šom be­log ili cr­nog por­ta.

No, da kre­ne­mo, ka­ko pra­vi­la na­la­žu, od hlad­nih pred­je­la. Go­sti­ma ko­ji ne­ma­ju baš pre­vi­še vre­me­na pre­po­ru­ču­je se Ko­vač­ko pred­je­lo – kom­bi­na­ci­ja če­ti­ri vr­ste su­vog me­sa (svinj­ska pe­če­ni­ca, go­ve­đa pr­šu­ta, svinj­ska pr­šu­ta, do­ma­ći ku­len), ne­ko­li­ko vr­sta do­ma­ćih si­re­va (sje­nič­ki sir, kaj­mak, li­o­van­ski sir sa ma­sli­no­vim uljem) i čva­ra­ka. Slu­ži se na ko­vač­koj da­sci, a gu­sti­ra uz ne­ku od do­ma­ćih ra­ki­ja; Ja­smi­na pred­la­že du­nje­va­ču, iz pa­le­te Vo­ćar ra­ki­ja. Od hlad­nih pred­je­la iz­dva­ja­mo do­ma­ći tar­tar bif­tek sa pi­kant­nim pu­te­rom i đa­ko­ni­je iz do­ma­će ra­di­o­ni­ce: do­ma­ći aj­var, lju­te­ni­cu Ko­vač i do­ma­će pih­ti­je. Za one ko­ji, pak, vo­le lak­ša pred­je­la re­zer­vi­sa­ne su obrok sa­la­te: sa­la­ta sa ba­re­nom te­le­ti­nom i ki­se­lim kra­stav­ci­ma, bro­ko­li sa­la­ta, bif­tek sa­la­ta na mik­su ze­le­nih sa­la­ta sa če­ri pa­ra­daj­zom i mi­mo­za sa­la­ta. U po­nu­di hlad­nih pred­je­la pa­žnju pri­vla­či i – be­li ko­zji sir pr­žen na ma­sli­no­vom ulju ser­vi­ran na di­vljoj ru­ko­li i ša­re­nom bi­be­ru.

Od to­plih pred­je­la pr­vo pri­me­ću­je­mo ono što bi, po na­šem mi­šlje­nju, tre­ba­lo da ima sva­ki na­ci­o­nal­ni re­sto­ran sa tra­di­ci­o­nal­nim me­ni­jem: po­ho­va­nu pa­pri­ku (kla­sič­nu cr­ve­nu ba­bu­ru) pu­nje­nu kaj­ma­kom i mla­dim si­rom; tu su i pi­le­ća dži­ge­ri­ca pr­že­na sa cr­ve­nim lu­kom, ser­vi­ra­na sa ki­se­lom pa­vla­kom; šam­pi­njo­ni i bu­ko­va­če na ža­ru ser­vi­ra­ne sa mla­dim kaj­ma­kom. Osim pr­že­nih pi­tu­lji­ca sa mla­dim si­rom i kaj­ma­kom, ko­je se pra­ve po po­rudž­bi­ni a od te­sta ko­je se pra­vi u re­sto­ra­nu, sva­ka­ko tre­ba po­me­nu­ti i Rad­mi­li­nu pi­tu sa me­som na­zva­nu po maj­ci še­fa ku­hi­nje Ne­na­da Lu­či­ća, či­ja bri­žlji­vo ču­va­na po­ro­dič­na re­cep­tu­ra sti­že pra­vo iz To­po­le.

Pre ne­go što pre­đe­te na spe­ci­ja­li­tet ku­će, pre­po­ru­ču­je­mo da oba­ve­zno pro­ba­te ba­rem jed­nu od kla­sič­nih ka­fan­skih srp­skih čor­bi: be­lu krem čor­bu sa te­le­ti­nom i pi­le­ćim gru­di­ma, lju­to-ki­se­lu pa­ra­dajz čor­bu sa do­ma­ćim fle­ki­ca­ma i di­mlje­nim si­rom, po­taž od vr­ga­nja, ili se jed­no­stav­no pre­pu­sti­te uži­va­nju u kuć­noj pi­le­ćoj su­pi sa do­ma­ćim re­zan­ci­ma.

Bo­ga­ta ga­stro­nom­ska po­nu­da re­sto­ra­na po­de­lje­na je na ne­ko­li­ko seg­me­na­ta. Me­đu spe­ci­ja­li­te­ti­ma ku­će sva­ka­ko se iz­dva­ja­ju – gur­man­ska re­bra ser­vi­ra­na na pod­var­ku i ba­re­na di­mlje­na but­ki­ca za­pe­če­na u gli­ne­nom ta­nji­ru sa do­ma­ćim fle­ki­ca­ma i krem sosom od rena. Iz­da­šnu por­ci­ju naj­bo­lje je pre­ma Ja­smi­ni­nim re­či­ma za­li­ti cr­ve­nim vi­nom, a njen iz­bor bio je Tri­jumf no­ir – Alek­san­dro­vić . Od stra­nih vi­na Ja­smi­na pre­po­ru­ču­je je­dan in­te­re­san­tan por­tu­gal­ski ro­ze – Ca­sal men­des, ko­ji se sla­že uz spe­ci­fi­čan ukus do­ma­će ku­hi­nje, jer je la­gan i ni­je sla­dak, do­da­ju­ći da „uz sim­fo­ni­ju uku­sa ba­re­ne di­mlje­ne but­ki­ce za­pe­če­ne u gli­ne­nom ta­nji­ru sa do­ma­ćim fle­ki­ca­ma i krem sosom od rena ne­će­mo ima­ti pro­blem da iza­be­re­mo vi­no. To­li­ko je do­bra ta but­ki­ca“, ka­že nam.

Lju­bi­te­lji­ma ro­šti­lja to­plo pre­po­ru­ču­je­mo le­sko­vač­ke gur­man­ske uštip­ke ser­vi­ra­ne na pi­re krom­pi­ru sa kaj­ma­kom, a u ka­te­go­ri­ji te­le­ti­ne pa­žnju pri­vla­če te­le­ći ko­tle­ti sa din­sta­nom bu­ko­va­čom ser­vi­ra­ni na do­ma­ćoj te­ste­ni­ni i ka­ra­me­li­zo­va­nom lu­ku. Ku­va­ri nam ot­kri­va­ju i je­din­stve­nu re­cep­tu­ru: te­le­će ko­tle­te po­so­li­ti i spu­sti­ti na ro­štilj (u Ko­va­ču je to – ću­mur ro­štilj); bu­ko­va­ču oči­sti­ti i iz­din­sta­ti u ti­ga­nju na pu­te­ru; u me­đu­vre­me­nu upr­ži­ti do­ma­ću te­ste­ni­nu sa ka­ra­me­li­zo­va­nim cr­ve­nim lu­kom, na­li­va­ju­ći je sa saf­tom od pe­če­nja; pr­vo ser­vi­ra­ti te­ste­ni­nu, pre­ko nje ko­tle­te, a na njih din­sta­nu bu­ko­va­ču; pre­o­sta­li saft iz ti­ga­nja ko­ri­sti­ti za pre­li­va­nje je­la.

Za one ko­ji od­lu­če da u auten­tič­nom am­bi­jen­tu na­ci­o­nal­ne ka­fa­ne uži­va­ju u jag­nje­ti­ni, tu su: pi­rot­ska jag­nje­ća ka­pa­ma ser­vi­ra­na sa pa­len­tom i ki­se­lim mle­kom, jag­nje­ti­na din­sta­na u mle­ku, ser­vi­ra­na sa ku­va­nom pa­len­tom i ne­iz­be­žna gra­ti­ni­ra­na jag­nje­ća sar­mi­ca ser­vi­ra­na sa ki­se­lim mle­kom. A uz po­me­nu­te jag­nje­će spe­ci­ja­li­te­te oso­blje pre­po­ru­ču­je Re­vin kuć­na vi­na re­sto­ra­na, ko­ja se slu­že u tra­di­ci­o­nal­nim bo­cu­ni­ma. Gur­man­lu­ku ni­kad kra­ja…

Da­lje, bif­te­ci – me­da­ljo­ni od bif­te­ka sa so­som od sla­ni­ne, pa­pri­ke, pe­ču­ra­ka i be­log vi­na, ili bif­tek na ža­ru sa so­som od pi­le­će dži­ge­ri­ce ser­vi­ran sa re­sto­va­nim krom­pi­rom.

S ob­zi­rom na to da se me­đu istin­skim gur­ma­ni­ma ram­stek sma­tra naj­lep­šim ko­ma­dom srp­ske tra­di­ci­je, a ko­ji se, či­ni se, iz­gu­bio u do­ma­ćoj po­nu­di, red bi bio po­sve­ti­ti pa­žnju i ram­ste­ku na kaj­ma­ku ili ram­ste­ku is­pe­če­nom na ću­mu­ru sa hr­ska­vom sla­ni­nom u krem so­su od re­na i mi­le­ra­ma.

Pa on­da, lju­bi­te­lji pi­le­ćeg me­sa, si­gur­ni smo, uži­va­će u pu­nje­nom pi­le­ćem ba­ta­ku sa sla­ni­nom i kač­ka­va­ljem ser­vi­ra­nim sa lju­tom sal­som od pa­ra­daj­za i pr­že­nim krom­pi­rom, ili, na pri­mer u di­mlje­nom pi­le­ćem ba­ta­ku na do­ma­ćem pod­var­ku.

Ka­žu nam i da Ko­vač ne bi tre­ba­lo na­pu­sti­ti a da se ne pro­ba ne­ki od broj­nih spe­ci­ja­li­te­ta sa ću­re­ćim me­som, a iz­dva­ja­ju ću­re­ći fi­le na ža­ru ser­vi­ran sa ri­žo­tom od po­vr­ća (ide­a­lan za one ko­ji­ma ne pri­ja­ju ja­ki so­so­vi).

Iako je pr­ven­stve­no re­sto­ran za gur­ma­ne, Ko­vač ne za­bo­ra­vlja ni ve­ge­ta­ri­jan­ce – tu su di­mlje­na pa­strm­ka na ža­ru i lig­nje na ža­ru sa pa­ra­dajz sal­som.

A za kraj, „ve­li­ko fi­na­le“ re­sto­ra­na – pe­če­nje is­pod sa­ča! U po­nu­di su te­le­ti­na i jag­nje­ti­na sa krom­pi­rom is­pod sa­ča, ko­je je ide­al­no gu­sti­ra­ti uz ne­ku od čak dva­de­set po­nu­đe­nih sa­la­ta, a pr­vi fa­vo­rit je jag­nje­ća pleć­ka is­pod sa­ča ser­vi­ra­na sa do­ma­ćim re­zan­ci­ma, pa­pri­kom i pra­zi­lu­kom.

Ne baš ta­ko la­ko sti­glo se i do po­sla­sti­ca, a tu bi­smo iz ne­u­o­bi­ča­je­no ši­ro­ke pa­le­te iz­dvo­ji­li mo­der­ne krem­pi­te. Od še­fa ku­hi­nje sa­zna­je­mo da se spe­ci­jal­ne slo­je­vi­te mo­der­ne krem­pi­te u Ko­va­ču pra­ve ta­ko što se li­sna­to te­sto is­ta­nji okla­gi­jom i ise­če na koc­ke, a sva­ka is­pe­če­na ko­ri­ca po­tom se po­spe še­će­rom u pra­hu. I ne sa­mo da će­te se uži­va­ti u nji­ho­vom uku­su, već će vas iz­ne­na­di­ti i nji­hov kraj­nje neo­bi­čan iz­gled, jer ove mo­der­ne krem­pi­te ni­su kla­sič­no se­če­ne već se si­pa­ju ka­ši­kom.

Si­gur­no da ovo ne bi bi­la va­lja­na pri­ča o Ko­va­ču kad je ne bi­smo za­tvo­ri­li re­cep­tu­rom jed­ne do­ma­će pi­te. Iza­bra­li smo do­ma­ću pi­tu sa bun­de­vom pre­li­ve­nu ka­ra­me­lom: iz­ma­ri­ni­ra­na za­sla­đe­na i ter­mič­ki ob­ra­đe­na bun­de­va sla­že se u do­ma­će ko­re, ko­je se raz­vla­če. Po­što se zgo­to­vi, pi­ta se pre­li­je auten­tič­nim kre­mom od ka­ra­me­la ra­đe­nom po do­broj sta­roj fran­cu­skoj re­cep­tu­ri…

I mo­glo bi još du­go da se pri­ča o ovoj ka­fa­ni…