„Tako mala zemlja a tako mnogo dobrih vina“, bio bi najkraći opis stanja kada su u pitanju bela vina iz Slovenije. Mislim da ne postoji nijedna zemlja na svetu koja na tako malom prostoru može da pruži toliku raznolikost aroma, ukusa, stilova i sorti kao što je to u stanju Slovenija. Nekako mi se čini da danas ova zemlja predstavlja prozor, doduše samo odškrinut, kroz koji svet može da se upozna sa vinarskim Balkanom. A Slovenija je stekla imidž vinarske zemlje prvenstveno zahvaljujući izvrsnim belim vinima, koja su svoje mesto pronašla u respektabilnim vinskim vodičima i prestižnim restoranima širom sveta. Nesumnjivo, glavni razlozi za to su veliki trud, rad i posvećenost slovenačkih vinara, a naročito jedan pažljivo osmišljen i organizovan nastup na tržištu.

Ako biste pre dvadeset godina pitali velikog zaljubljenika u vina, da  ne kažem stručnjaka, za ex-Yu vinarstvo i uopšteno za vina Balkana, verovatno bi vas samo čudno pogledao i odmahnuo glavom. Danas je ta slika prilično drugačija, a upravo je Slovenija počela da utire stazu ka globalnom tržištu vina i da sa Balkana skida veo egzotike.

Nakon dugog perioda komunizma na našim prostorima, najteži zadatak je bio skinuti etiketu jeftinih i masovnih vina kod kojih je u proizvodnji jedini i ujedno najvažniji cilj bio proizvesti maksimalne količine. U tu misiju prva je krenula Slovenija. Iako je i tada bila poznata po nekim vinima koja su se masovno proizvodila, nekoliko najupornijih malih proizvođača uspelo je da preživi i da nakon devedesetih godina pokrene slovenačko vinarstvo kakvo danas poznajemo.

Sam geografski položaj i reljef daju Sloveniji veliku raznolikost mikroklimatskih uslova. Najveći broj vinograda nalazi se u podnožju Alpa i u oblasti prema Panonskoj niziji. U Sloveniji se izdvajaju tri glavna vinska regiona: primorski, posavski i podravski. Najpozatiji region je primorski i na njega ću obratiti i najveću pažnju. Podregija Goriška brda, koja je i najpopularnija među domaćim ljubiteljima vina, nalazi se na granici sa Italijom i to sa njihovom regijom Friuli Venezia Julia. Inače, vinari iz ove oblasti bili su i pioniri stvaranja međunarodne reputacije kvalitetnih slovenačkih vina, a neki od njih već su stekli i zavidan ugled u profesionalnim krugovima širom sveta.

Goriška brda prepoznatljiva su po autohtonoj sorti rebula, od koje se proizvodi neverovatno širok spektar prilično različitih vina, ali su vrlo zastupljene i internacionalne sorte – pinot gris, sauvignon blanc, chardonnay i tocai friulano.

Osim Brda, Koper je takođe veoma dobra regija, iz koje dolaze sjajna vina. Nalazi se na Istarskom poluostrvu i najzastupljenija sorta je, naravno, malvazija.

Dolina Vipave, kao još jedan od podreona, karekteristična je po laganim, hrskavim i osvežavajućim vinima od sorti beli pino i Laški rizling, kao i od dve autohtone sorte – zelen i pinela.

U širem smislu, za slovenačka bela vina možemo reći da su vrlo osvežavajuća, sa izraženim aromama belog voća, te citrusnim i herbalnim tonovima, sa povišenim nivoom vrlo prijatnih kiselina i uglavnom dobro izbalansirana. Takođe, s obzirom na to da Sloveniju karakteriše nešto hladnija klima pa se berba odvija u kasnijem periodu godine, često se mogu sresti izuzetna prirodno slatka vina.

Međutim, ono što je mene impresioniralo više od samih vina, jeste izgled vinograda i vinarija u Sloveniji, a posebno u Goriškim brdima. Možda je to bio subjektivan osećaj jer je to bila i prva regija koju sam obišao, ali po mnogo čemu, prvenstveno po uređenosti, sve to izgleda jako slično čuvenim vinskim regionima u svetu. Vinogradi se inače uglavnom nalaze na predivnim terasama na obroncima brda i sve to deluje jako idilično i romantično. Međutim, kad dođe vreme berbe romantika biva zamenjena teškim radom, jer se zbog konfiguracije terena uglavnom upražnjava ručna berba pre mehaničke (jednoj takvoj sam imao čast i da prisustvujem, a posle tri tone ubranog merloa počeo sam da preispitujem svoju ljubav prema vinu).

U Srbiji se slovenačka vina i dalje jako dobro kotiraju, mada su sredinom devedesetih godina bila mnogo popularnija. U to vreme na srpskom tržištu izbor ovih vina bio je prilično ograničen, tako da su ona iz vinarija Vinska klet Dobrovo i Vipava bila najčešći izbor čak i vrhunskih poznavaoca vina. Ta vina su svakako i tada bila više nego korektna, ali je verovatno njihova umerena cena doprinela tadašnjoj velikoj popularnosti. Nažalost, danas to ne možemo da kažemo za većinu novih slovenačkih vina koja se pojavljuju na našem tržištu, jer je njihova cena rame uz rame sa vinima iz najpoznatijih vinskih regiona sveta. Doduše, i kvalitet ovih vina iz godine u godinu je na sve višem nivou.

Slovenačka bela vina su vrlo prisutna na našem tržištu, a neki od najpoznatijiih proizvođača su Movia Aleša Kristančiča, zatim Ščurek, Edi Simčič, Erzetič, Marjan Simčič, Kristančič, Vinska klet Dobrovo (svi iz Goriških brda) i Vipava.

Cene dosta variraju – od prilično skromnih, koje nude Vinska klet Dobrovo za svoju osnovnu liniju i Vipava, čija su vina takođe vrlo korektna za tu cenu, dok se sa druge strane cene vina malih vinarija, koje sada i najčešće srećemo u beogradskim restoranima, kreću od 900 dinara, koliko košta Kristančič Sivi Pinot, ili 1.100 dinara koliko treba da se izdvoji za sjajnu Rebulu Erzetič, dok Movia pripada visokoj klasi vina, sa cenama od 1.700 za Sauvignon blanc do 3.200 za Veliko belo.

 

Danas Slovenija ima više od 28.000 proizvođača, koji proizvode 80-90 miliona litara vina godišnje. Ukupna površina pod vinogradima je oko 22 hiljade hektara. Bela vina čine najveći deo proizvodnje i predstavljaju ukupno oko 70% od ukupne količine. Izvoz vina iz Slovenije je jako mali i uglavnom je baziran na ex-Yu tržišta, a u poslednje vreme i tržišta Češke i Amerike postaju vrlo važna za ova vina. Takođe, slovenačka vina mogu se pronaći i u Italiji, Hong Kongu…