DSC_2825bw_resizeHrana

Velika je šteta što su najpoznatije kafane, u pravom smislu te reči, pretvorene u fensi restorane. Nije samo estetika u pitanju, nego predstavljanje srpske kuhinje na pogrešan način. Veliki sam hedonista, što podrazumeva avanturizam. Kada su ukusi u pitanju, sve volim, naravno u umerenoj količini, jer preterivanje u bilo kom smislu ne može se smatrati hedonizmom. I da, verujem u staru izreku „zdravlje na usta ulazi“. Obožavam restoran Stara Hercegovina zbog kolenice sa kiselim kupusom, Franš zbog atmosfere, Pire zbog rižota sa šafranom, Tezgu zbog tai piletine s nudlama… Osim srpske, omiljena mi je i japanska kuhinja. Najbolju japansku hranu jela sam u Meksiko Sitiju, a čisto da napomenem, Meksikanci se svim strancima smeju zbog načina na koji piju tekilu. Jedan on najboljih restorana u kom sam bila je Puškin u Moskvi – rusko preterivanje u svakom smislu

 

Vino

Nije tajna da volim alkohol, pa samim tim ponekad znam i da preteram, ali to ne treba da čudi jer je moj pokojni deda bio veliki proizvođač rakije. Omiljena pića su mi rakije i vina, i drago mi je zbog procvata te industrije kod nas. Zanimljivo je da danas skoro svaki restoran ima svoju rakiju (za koju se nadam da nije industrijskog porekla). Što se tiče vina, ovo nije patriotizam ni reklamiranje, nego zdrav razum – veliki sam ljubitelj podruma Radovanović, zato što je vlasnik te vinarije čovek koji je uspeo da se pozicionira isključivo svojim radom. Ne podnosim penušava vina. Nisam od onih koji mode radi skupljaju vina i trude se da znaju sve o tome… Ja sam konzument – uživam i ne pričam. Vino najviše povezujem sa druženjem, muzikom, dobrom hranom i dobrim provodom. Mislim da je to potpuno normalno kada čovek dođe u određene godine. Realno, sve se svodi na ton, slika je nebitna. Ne volim barikirana vina, a samim tim ni burbone (barikirani viski). Obožavam argentinska vina – možda mi se sviđaju zbog sličnosti između našeg i argentinskog mentaliteta, a samim tim i sličnosti u navikama u ishrani.

Izlazak

Ako ne izađem iz kuće u devet sati uveče, onda ostajem kod kuće. Dobar provod je kasni ručak – rana večera u nekom prisnijem ambijentu, a može i u nekom megalomanskom. U tom smislu najviše volim Maderu. Kada uđem tamo i pogledam sastav gostiju, samo jedna misao prolazi mi kroz glavu – ili je Nova godina ili će da se zarati. Najviše volim raspad-kafane sa romskom muzikom, lošim ozvučenjem i bar dve harmonike dugmetare. U tom slučaju, obavezno nosim naočare za sunce, jer pre devet ujutru ne izlazim iz kafane. Nisam ljubitelj elektronske muzike i velikih klubova, smeta mi elitizam koji je trenutno vrlo rasprostranjen u Beogradu.