Legendarno srce Toskane

 

AgeingcellarsattheTignanelloestate_resizePrva asocijacija na pomen Toskane uglavnom je slika brdovitog reljefa sa starim zamkovima na vrhu, pejzaža prekrivenog lepo održavanim vinogradima… Sve u svemu, lep i krajnje romantičan prizor. Kad vam se prikaže takva slika i pomislite kako ste ušli u neku reklamu turističke agencije ili sliku sa desktopa kompjutera, pred vama se pojavi velika kamena kapija sa natpisom Tenuta Tignanello. To je srce Kjanti Klasiko regije i verovatno najpoznatije imanje, kako Toskane tako i, verujem, cele Italije

 

Imanje Tinjanelo (Tignanello) prostire se na ukupno oko 320 hektara toskanske zemlje, dok je pod vinogradima ukupno 127 hektara, od čega su najvažnije dve velike parcele – Tinjanelo i Solaja (Solaia). Ova prva zauzima blizu pedeset sedam hektara, dok se druga prostire na oko dvadeset hektara najboljeg tla ovog dela Toskane.

Mnogo faktora čini ovaj teroar posebnim. Nadmorska visina je 400 metara, a jugozapadna ekspozicija omogućava potpuno sazrevanje kasnosazrevajućih sorti, poput kaberne sovinjona i sanđovezea. Zemljište je sastavljeno od krečnjačkog kamena, kao i od ostataka morskog dna iz praistorije.

BeautyShot_resizeCeo vinograd Tinjanela je početkom sedamdesetih godina prošlog veka služio porodici Antinori kao ogledno dobro i kao istraživačka stanica za unapređenje proizvodnje i stvaranje vina sa jačom strukturom, prijatnijim taninima i većim potencijalom za starenje. Radilo se mnogo na zgušnjavanju sadnje, smanjenju prinosa po lozi, kao i drugim za to vreme izuzetno naprednim i revolucionarnim tehnikama po kojima je Piero Antinori inače poznat.

Da se podsetimo, iako smo već pisali o samom vinu Tignanello, kako je nastao ovaj prvi supertoskanac. Naime, Piero nije bio zadovoljan kvalitetom tadašnjeg kjanti klasika rizerve sa oznakom Tenuta Tignanello i smatrao je da vino i vinogradi koje poseduje imaju znatno veći potencijal od onog koji je proistekao iz stare recepture za kjanti. Tada se odvažio da promeni recepturu staru već nekoliko vekova i da uradi ono što je do tada bilo nezamislivo. Promenio je recepturu, dodao internacionalne sorte koje je uzgajao na svojoj parceli, prestao da koristi bele sorte u proizvodnji kjantija i još povrh svega počeo je da koristi barik burad za odležavanje vina. Zbog svih ovih nestašluka Pierovo vino, inače jedan od najpoznatijih kjantija do tada, gubi svoj čin i titulu i prelazi u jednu novu grupu. Tačnije, on sam je formira. Tada je to delovalo degradirajuće, a danas se u grupi supertoskanaca nalaze neka od najčuvenijih italijanskih, pa i svetskih vina.

Na sličan način nastaje i Solaia – veoma slučajno i kao plod Pierove vizije i energije.

Od samog početka stvaranja Solaia je u stvari bila sastavni deo veće Tinjanelo parcele, i to onaj najosunčaniji i najtopliji deo. Otuda i ime Solaia, što znači – Sunce. Na toj parceli su se gajile upravo one internacionalne sorte koje su Tignanello i odvele u večnost. U vinogradima su zasađeni kaberne sovinjon i kaberne fran, što je bio i primarni blend za Solaiu, dok se kasnije na parceli priljučuje i nekoliko hektara sanđovezea. Gustina zasada iznosi od 5.500 do 7.200 loza po hektaru, a prosečna starost vinograda danas je između petnaest i dvadeset godina.

thefacadeoftheVilla_resizeZa prvu berbu Soalie može da se računa 1978. Te godine kaberne sovinjon, koji je inače služio za kupažu za Tignanello, bio je izvanrednog kvaliteta, mnogo bolji nego ranijih godina, te Piero odlučuje da zasebno fermentiše i odneguje oko 3.600 boca ovog vina. Inicijalni blend sastojao se od kaberne sovinjona – 80% i kaberne frana – 20%. Isto vino ponovilo se 1979. godine, a u narednim godinama polako se u kupažu uključuje i sanđoveze, koji se danas gaji na oko četiri hektara. Takva kupaža održala se do danas, sa jednim izuzetkom, a to je godina 2002. (na vinima iz ove godine na etiketi stoji oznaka Anata Diversa, a imao sam i prilku da ih probam na vertikalnoj degustaciji Solaia iz poslednjih deset berbi). Te godine su vremenski uslovi sprečili pravilno sazrevanje sanđoveza i izazvali su dodatne probleme za kaberne fran, tako da je odlučeno da te godine Solaia bude 100% kaberne sovinjon.

Stil vina Solaie je prepoznatljiv i podseća na bordoška grand cru classe vina – punog je tela, elegantno, izuzetno dobrog balansa i vrlo kompleksno, dugotrajnog ukusa sa snažnom završnicom, prefinjenim svilenim taninima i neverovatnim potencijalom za starenje. Na pomenutoj vertikali samo oni sa vrlo iskusnim čulima mogli su da procene približnu starost vina, jer je zaista svaka čaša odisala živošću i energijom. Vina kao da su bila na početku svog života.

Što se aroma tiče vrlo su intenzivne, a preovlađuju note zrelog crnog bobičastog voća i začinski tonovi, dok se tokom godina razvija čitava paleta novih mirisa koji se takođe menjaju i međusobno prepliću tokom boravka vina u dekanteru i u čaši (čokolade, kafe, vanile…)

Kompletna berba obavlja se ručno, kao i sortiranje grožđa nakon dopremanja u vinariju – samo zdrave bobice šalju se na dalju fermentaciju. Nakon fermentacije put vodi vino do barik buradi od 225 litara od francuskog hrasta, u kojima prvo polako prolazi kroz proces malolaktičke fermentacije, nakon čega sledi faza mirovanja. Ovo sazrevanje traje između osamnaest i dvadeset četiri meseca, a nakon toga sledi još jedna godina odležavanja u boci. Tek kada se sve ovo završi, Solaia je spremna za tržište.

Govoriti o ocenama koje je dobilo ovo vino je bespredmetno, ali tek da pomenemo neke od godina:

2005 – Robert Parker: 96/100

2006 – Wine Spectator: 97/100

2007 – Robert Parker: 97/100

2009 – Robert Parker: 96/100

 

Porodica Antinori bavi se proizvodnjom vina više od šest vekova. U tom periodu je dvadeset šest generacija lično upravljalo poslovima, donoseći hrabre i odvažne odluke u cilju stvaranja neverovatnih vina. Jedno od njih je i Solaia.

 

Solaia se proizvodi samo u dobrim godinama, a nije proizvedena od berbi iz 1980, 1981, 1983, 1984. i 1992. godine.

 

ANTINORI  SOLAIA  RETROSPEKTIVA

Vertikalna degustacija vina iz berbi od 1978–2010. godine, Njujork

 

Organizacija prve vertikalne degustacije svih Solaia vina bila je ogroman poduhvat. Prvobitan datum za održavanje degustacijebio je ponedeljak29. oktobar 2012, na danuraganaSandy. Degustacija je zbog katastrofe pomerena i prošlo je još osam meseci da bi se konačno održala. Ovo odlaganje omogućilo je uključivanjei vina iz 2010. godine, štojepo mišljenju nekih inajboljaSolaiaikad.

MarchesePieroAntinorii dugogodišnjivajnemejker ove kuće RenzoCotarellapredstavili suvina. Zanimljivo, čak ni sam Antinorinikad nijeprobaosvih dvadeset osam berbi na jednom tejstingu, što dovoljno govori o ekskluzivnosti ovog događaja.
Kuvar čuvenog njujorškog Eleven MadisonPark restorana DanielHumm sa svojim timom pripremio je specijalno za ovu priliku briljantanmenipun iznenađenja. O samim vinima pobrinuo se vinski direktor Dustin Wilson i njegovaekipa sommeliera, štojebiozaista veliki poduvat s obzirom na veliki broj različitihberbi.

Sva vina za degustaciju stigla su direktno iz podruma porodice Antinori, sa izuzetkom berbe 1979.ivinakoje je doživelo neverovatno putovanje iz podruma restorana Giorgio Pinchiorri u Tokiju pasvedo Njujorka. Boce su čuvane u uspravnom položaju nekoliko dana pre degustacije, kako bi se omogućilo prirodno dekantiranje sedimenta. Prvo su otvorena najmlađa vina, pa onda redom sve donajstarijih i to nekoliko satipre degustacije. Odlučeno je da se vina ne dekantiraju; najmlađeberbe nisu ni imale mnogo sedimenta, a s druge strane, niko nije želeo da „smeta“najstarijim vinima, od kojih je većina bila vrloosetljiva.

Vina su služena u tematskim sledovima a ne hronološki, a jedan od najimpresivnijih utisaka tejstinga ostavila je konzistentnost kvaliteta svih vina bez obzira na berbu.

Vina iz prve dve berbe imala su sortni sastav od 80% kaberne sovinjon i 20% kaberne fran. Od berbe 1982, Solaia je uglavnom ono što i danas, a to je oko 75% kaberne sovinjon, 20% sanđoveze i 5% kaberne fran. U nekim godinama, kao što su 1985. i 1989-1994, procenat kaberne sovinjona bio je nešto bliži 70%, dok je fran otišao i do 10%. Drugi izuzetak je 2002. – jako teško berba, u kojoj su kupažu činili 90% kaberne sovinjon i 10% kaberne fran.

S vremenom, Solaia je postalapravi indikator aktuelnog stila vina u Toskani. Osamdesetih godina bila je prilično insprisana klasičnim bordoškimstilom, devedesetih se pažnja poklanjala zrelosti i koncentrovanošću, dok novi vek donosi povratak na stil starijih berbi i potragu za finesama. Ova čuvena degustacija obuhvatila je čitav taj put.