Mosel_GraachBajkoviti pejzaži i autentični slikoviti gradići, od kojih su neki pod zaštitom UNESCO-a, samo su dodatni razlozi zbog kojih je Mozel jedna od najpopularnijih vinskih destinacija u svetu. Glavni razog su, naravno, izuzetna i karakterna vina. Priča o dobrim rizlinzima svoj zaplet doživljava upravo u ovoj nemačkoj regiji

 

Mozel (Mosel) je verovatno najimpresivnija vinska regija koju sam imao priliku da posetim, iako je, na moju sreću, mali deo vinskog sveta još neotkriven. Prva fascinantna stvar u vezi sa ovom regijom je nesvakidašnji pejzaž – reka Mozel prolazi celim svojim tokom između planinskog lanca Husruck i regiona Eifel, ostavljajući iznad sebe impresivne, izuzetno strme terase i padine prekrivene vinogradima. To je zaista zadivljujući prizor, koji verovatno retko koga može da ostavi ravnodušnim, naročito ukoliko se ovde nađete u jesen, kada ovi vinogradi neobične konfiguracije dobijaju posebnu draž.

Osim svojim unikatnim geografskim odlikama i vizuelnim aspektom, ova regija koja se prostire na zapadu Nemačke od granice sa Luksemburgom pa prema severu do reke Rajne, donosi ljubiteljima vina širom sveta zadovoljstvo i svojim izuzetnim vinima. Usuđujem se da kažem da su to sigurno najkarakternija vina iz cele Nemačke ili je makar moj utisak takav, a to se naročito odnosi na rizlinge. Svaki rizling iz ove regije koji sam probao, bez obzira na to da li je sladak, polusuv ili potpuno suv, imao je neponovljivu finesu – upečatljivu i jedinstvenu voćnost, koja je savršeno ukomponovana sa nezaboravnom mineralnošću. To su vina kojih se mašim kada želim da se prepustim mislima i da se bavim filozofijom vina, jer ako vam se to radi onda nema bolje podloge od mozelskih rizlinga.

Razlog ove specifičnosti i karaktera vina Mozela sigurno delom leži i u geografskom položaju, kao i mikroklimatskim uslovima koje stvaraju pomenute terase i uticaj velike reke kao što je Rajna, i naravno, geološkom poreklu samog tla, koje je puno mineralnosti. Kad se doda i efekat ljudskog rada, za koji se svašta može reći samo ne da je lagan u ovim nepristupačnim terenima, onda se dobija jedinstven, vrhunski rezultat. Terase su na nekim delovima pod tolikim nagibom da je skoro nemoguće tradicionalnim metodama gajiti vinovu lozu i obavljati berbu  i to je razlog zbog kojeg ćete na mnogim vinogradima primetiti pomoćna sredstva – negde su to čelične sajle koje vuku berače ili vagoni koji služe da se odradi berba (nagib padina negde iznosi čak i do 70%). Ponekad je rad uložen u ove vinograde i po nekoliko desetina puta veći od onih u vinogradima na nekim gostoljubivijim mestima, što je razlog više zbog koga su ova vina među najcenjenijima u svetu. Pre posete sam, kao i mnogi drugi vinoljupci, često preispitivao cenu nekih nemačkih rizlinga, međutim posle kraćeg boravka u Mozelu sve sumnje u neopravdanost visokih cena su se raspršile, a moje razmišljanje čak je krenulo u suprotnom pravcu.

Iako se pod imenom Mozel uglavnom podrazumeva oblast sa pomenutim terasastim terenima, to je samo jedan deo ove regije. Činjenica je da je Mozel regija sa najnižom prosečnom cenom vina i sa najvećim prosečnim prinosima u vinogradima (135 hl/ha) u Nemačkoj. Naravno, taj deo proseka ne nose one pomenute terase i padine na severu regije oko reke Rajne, već oni ravniji i pristupačniji delovi.

Rizling je najpoznatiji predstavnik ove regije, ali nije i jedina sorta koja se gaji (pod rizlingom je oko polovine ukupne površine vinograda). Većinski se gaje bele sorte, a druga po zastupljenosti je Müller-Thurgau, koja zauzima oko 15% zasada, a zatim stara, autohtona i nama nepoznata sorta elbling, koja je nekad služila kao osnova za penušava vina (danas je zastupljena sa oko 10%).

 

Oblast Mozel podeljena je na tri poddistrikta, idući od severa ka jugu – Mosel, koji se sastoji od oblasti Untermosel i Mittelmosel (Donji i Centralni Mozel), kao i Sar (Saar) i Ruver (Ruwer). Do 2007. godine zvanično ime cele ove regije u stvari je bilo Mozel Sar Ruver. Međutim, od tada je u upotrebi samo naziv Mozel. Ova odluka bila je doneta u duhu pojednostavljenja kompletne slike, kako nemačkih regija tako i samih vina. Nekad je teškoća razumevanja i komplikovanost izraza razlog manje popularnosti kod konzumenata, a to sam i lično iskusio baveći se trgovinom vinom.

Sar

Sar je najjužniji deo Mozela i skoro da se prožima sa severnim delom regije Pfalc (Pfalz) i južnim delom regije Rajnhezen (Rheinhessen). Vina iz Sara karakteriše velika svežina (zbog visokog sadržaja kiselina), a u dobrim godinama krase ih izuzetna elegancija i kompleksnost. Za svoju eleganciju ova vina mogu da zahvale sastavu tla vinograda, kao i samom položaju vinograda, koji su manje strmi nego oni u Centralnom Mozelu. U jednom delu Sara crvena glina je dominantno tle, što omogućava da i vina imaju nešto izraženiji voćni karakter, a što se sjajno iskazuje kod vina sa većim procentom preostalog šećera i slasti.

 

Ruver

Regija Ruver nalazi se u neposrednoj blizini prethodne oblasti, razdaljina između graničnih vinograda je tek nešto oko dva kilometra, međutim, stil vina iz ove dve oblasti se prilično razlikuje (ovo je najmanji distrikt regije). Grožđe gajeno u ovim vinogradima u hladnijim godinama zna da bude jako kiselo i jako teško za razumevanje, a posebno ako se vinar trudi da ne ostavi makar malo slasti u vinu i ako vam predstavi potpuno suvo vino. U engleskom jeziku postoji jedan jako lep izraz koji jednom rečju uspešno opisuje utisak koji vam ova vina izazivaju u ustima, a to je – waterfilling, odnosno, da vam vino jednostavno napuni usta vodom izazivajući svojim prijatnim kiselinama burnu reakciju naših pljuvačnih žlezda.

 

Osim po proizvodnji standardnih i suvih vina, Mozel je poznat i po slatkim vinima, uostalom kao i cela Nemačka. Ovde možete probati fantastične primerke vina u kategorijama auslese, beerenauslese, trockenbeerenauslese i, naravno, icewine odnosno ledeno vino. Upravo zbog svog geografskog položaja, kao i blizine velikih reka, Mozel ima mogućnost gajenja grožđa koje zahvata plemenita plesan, kao i kasnosazrevajućeg grožđa, što omogućava nakupljanje velike količine šećera, a samim tim i proizvodnju vina kasne i ledene berbe. Generalno, slatka nemačka vina slična su mađarskom tokaju ili francuskom soternu i prilično su cenjena u svetu. Međutim, nije svaka plesan niti poželjna niti plemenita u vinogradu, te se mnogi vinari Mozela često teško i mukotrpno bore protiv uticaja ove bolesti.

Govoriti o stilu vina iz Mozela bilo bi jako nezahvalno jer ih je teško opisati u nekoliko rečenica. Jednostavno, zastupljeno je pregršt stilova, ima mnogo vrhunskih belih vina i to u raznim kategorijama – od suvih, sa izraženom svežinom i od kojih osećate prijatno peckanje i neverovatnu hrskavost u ustima, do onih malo voćnijih ali i dalje suvih rizlinga, pa sve do vina kasne berbe i probrane kasne berbe, i na kraju, ledenih vina koja impresioniraju svojom koncentracijom slasti, a istovremeno i sačuvanom svežinom, kao i velikim potencijalom za odležavanje. Uglavnom, u kakvom god stilu da su rađena, vina Mozela po pravilu su raskošna, mirisna i elegantna, a to naročito važi za tamošnje rizlinge. U ozbiljnim vinskim leksikonima, oni se svrstavaju u posebnu kategoriju – rizlinzi iz Mozela.

U kontekstu istorijske građe, važan podatak je da su vinograde u Centralnom Mozelu zasadili još stari Rimljani u svom pohodu na sever Evrope. Vina Mozela bila su među poznatijim vinima u Evropi početkom dvadesetog veka i, sve do Drugog svetskog rata, verovatno među najskupljim belim vinima sveta. Međutim, nakon rata Mozel je sve do osamdesetih, i čak devedesetih godina, slovio za region iz kojeg dolaze jednostavna i lagana vina, posebno popularna na severu Nemačke i u Velikoj Britaniji.
Ali, u poslednjih desetak ili dvadeset godina, najbolji proizvođači iz ove regije polako vraćaju Mozelu stari renome i sve bolje iskorišćavaju potencijal koji ovo podneblje realno i ima. Naravno, boljim vinarskim tehnikama, a pre svega smanjenjem prinosa i proizvodnje na svega 40 hl/ha, u vinogradima sa čokotima starim i do stotinu godina, kvalitet vina se dramatično poboljšava i vraća na nekadašnji nivo.

 

Što se tiče srpskog tržišta, pomenuo sam već da je generalno nemačkim vinima jako teško da nađu svoj put do krajnjeg kupca, jer je vrlo malo ljubitelja vina koji se usuđuju da eksperimentišu sa ovim vinima. Na našem tržištu mogu da se pronađu samo vina jedne vinarije iz Mozela, a to je Markus Molitor. Maloprodajne cene iznose od oko 1.300 dinara, pa do 2.600 dinara.

Naravno, smatram da je to jako nepravedno prema vinima Mozela i nadam se da će rastom vinske kulture i pojednostavljenjem uvoza biti sve više takvih vina, koja ujedno predstavljaju i jako zdravu konkurenciju i podsticaj srpskom vinarstvu, bar kada je reč o rizlinzima.