Vino i drugi oblici umetnosti

radovanovic_resizePre dvadeset i pet godina Miodrag Mija Radovanović promenio je kurs srpskog vinarstva u pravcu koji je domaća vina ozbiljno približio premijum kategoriji, a njegov mali vinski hram, vinarija Podrum Radovanović, svih ovih godina čuva male vinarske tajne. Zahvaljujući čudesnoj kombinaciji profesionalnog pedigrea, kreativnosti i entuzijazma koje Mija Radovanović bez zadrške demonstrira u svojim vinogradima i vinskom podrumu, ljubitelji vina svake godine imaju još jedan razlog više da poveruju da je u Srbiji zaista moguće proizvesti vrhunsko vino, u svakom smislu. A, ako vas ugosti u svojoj vinariji, onda će vam biti i prilično jasno zašto vino ima prizvuk umetnosti
radovanovic3_resizeDanas Krnjevo možda nije važan toponim na geografskoj karti Srbije, ali je zato na vinskoj jedan od najvažnijih, jer je u ovom šumadijskom selu nastala jedna iskrena, danas čuvena vinska priča – vinarija Podrum Radovanović. „Mi smo nekako spontano prerasli iz malog podruma u veliku vinariju, ali uvek će mi biti draže da sa prijateljima popijem bocu mog vina, nego da je prodam. Na sreću, možemo sebi da priuštimo i jedno drugo. Ja se i dalje bavim vinarstvom iz čiste ljubavi prema vinu, a ako se desi da ona jednog dana nestane, onda sigurno neću više proizvoditi vino“, rekao je Mija dok smo uz muziku iz njegove jedinstvene kolekcije ploča uživali u najboljim vinima njegove arhive.
Ako bismo malo zagrebali po srpskoj vinskoj arhivi, vrlo brzo došli bismo do njegovog imena. Da pre skoro četvrt veka nije odlučio da napusti mesto šefa proizvodnje u vinskom gigantu Navipu, pa da na svom porodičnom imanju posadi prvu lozu i osnuje jedan od prvih malih privatnih podruma, pitanje je kako bi danas izgledala srpska vina.
Prvo vino pod etiketom Podrum Radovanović, Mijino omiljeno čedo Cabernet sauvignon, nesumnjivo je trasiralo novi pravac u domaćem vinarstvu, pomerajući kurs od kvantiteta prema kvalitetu. Zahvaljujući Mijinoj doslednosti i upornosti, i danas se u Krnjevu, selu nadomak Velike Plane, rađaju neka od najboljih srpskih vina.
radovanovic7_resizeNjihova geneza započinje na brdašcetu nadomak vinarije, u tipičnom šumadijskom pejzažu. Vrlo uređeni, po svim pravilima održavani vinogradi dobre ekspozicije, obezbeđuje uslove za rađanje grožđa vrhunskog kvaliteta.
„Nisam siguran da su svi svesni važnosti samog grožđa. U tome je zaista suština cele ove priče. Ako imate dobro grožđe, možete da proizvedete i dobro i loše vino, a ako imate loše grožđe, onda možete da proizvedete samo loše vino“, priča Mija dok nas vodi ka najnovijim zasadima, u kojima strpljivo stasava prokupac.
Kako je vreme odmicalo ovaj tih i skroman čovek, koji je na početku više ličio na finog i ljubaznog domaćina nego na vrhunskog vajnmejkera, polako se pretvarao u pravo malo vinsko čudo. Tokom obilaska dela vinarije sa fermentacionim sudovima, a naročito nakon silaska u barik salu, iz njega je počela da isijava neka vrsta dečačkog entuzijazma i čiste strasti. A u tom, jednom od najlepših vinskih trezora u Srbiji, u nepreglednim nizovima barik burića pohranjeno je pravo vinsko blago. Opipavanje pulsa vina u toj igri sa hrastom Mija izvodi hirurški precizno. Na kraju, najbolje karakteristike dolaze do punog izražaja nakon što vina provedu još neko vreme u boci.
Povremeno, pažnju nam od vina odvlače slike čuvenog slikara Cileta Marinkovića, koje ukrašavaju degustacionu salu i nekoliko bačvi. Usput, razgovaramo o potencijalnom sledećem dobitniku književne nagrade Podrum Radovanović, čiji je prošlogodišnji laureat bio akademik Ljubomir Simović.
Najstariji eksponat u Mijinom vinskom legatu, Cabernet sauvignon koji je danas u osnovnoj liniji njegovih vina, dobio je nekoliko godina kasnije dobru družinu, i to u vidu Cabernet franca (nekadašnji Cabernet sauvignon barrique), u kojem se lepo druže dva kabernea – sovinjon i fran. Nakon godinu i po dana odležavanja u korišćenim barik burićima, jedan takav stigao je pred nas: snažno, pravo „muško vino“.
Poziciju dirigenta ovog trija čvrsto drži Cabernet sauvignon reserve. Stvarajući ga od najboljeg grožđa iz svojih vinograda, Mija Radovanović u ovom vinu plasira svo svoje vinarsko umeće – rezultat je izuzetno kompleksno, zrelo, smireno vino tipičnih raskošnih aroma za jedan kaberne sovinjon. Snažne strukture i mekih tanina, ovo vino pun potencijal iskazuje nakon dve godine odležavanja u novim barik burićima, a onda i nekoliko godina u boci. Nismo imali nijednu zamerku na ovo vino iz 2011, daleko od toga, ali Mija je stalno nezadovoljan.
„Vinarstvo je stalna igra između prirode i čoveka, u kojoj morate da balansirate, da se prilagođavate uslovima koje priroda diktira. Svaka berba je novi izazov i ja se uvek trudim da dođem do savršenstva, ali nisam siguran da sam do sada uspeo. “
Pobedio je Mija, rekli bismo, i u igri Chardonnay selekcija, uspevši da stvori jedan šardone sa karakterom, drugačiji od drugih. Onaj iz 2009. godine pravi je unikat. Urađen u najboljem maniru burgundske škole, pun, kompleksan, sočan, zrelih aroma, puterast i gladak, prosto nas je terao da ga svaki put probamo sa istom pažnjom, jer je stalno nudio nešto novo.
Pomak od sortnih vina Mija je napravio jednom originalnom kreacijom. Razigrao se, pustio mašti na volju, a rezultat je bio Pino as – kupaža tri pinoa (griđa, blana i noara), uz malo šardonea da sve to poveže u jednu finu strukturu. Elegantno, lagano vino intenzivnih aroma, bilo je pravo osveženje na srpskoj vinskoj listi. Originalnost je ispoljio i prošle godine, kada je iz te vrlo zahtevne berbe uspeo da izvuče maksimum, primenivši mali vinarski trik – bez želje da se iz nepostojeće baze na silu prave „velika vina“, kreirao je Kišno vino. Lagano, pitko, urađeno u stilu italijanskih frizante vina, iskričavo, negde između klasičnih i penušavih vina, ova kupaža šardonea i rizlinga bila je najbolji odgovor na tešku godinu. I to u šaljivom stilu, sa etiketom koju krasi ilustracija našeg najpoznatijeg karikaturiste Koraksa.
Poslednju berbu Mija je vešto oslikao i u Roseu i Rizlingu rajnskom – oba vina urađena su kao poluslatka, sa vrlo malo alkohola, aromatičnija su i laganijeg su tela nego prethodnih godina.
Pedantnost i posvećenost, uz ogromno iskustvo i znanje kojima pristupa stvaranju vina, uglavnom velikih, daju realnu osnovu mnogim ljubiteljima da veruju da će srpska vina u skorijoj budućnosti moći da pariraju premijum vinima iz najcenjenijih vinskih regiona sveta. Ako je suditi po Radovanovićevom Cabernet sauvignon reserve, to je tek koji čokot od toga.
Ali, nisu samo vina razlog zbog kojeg se za ovu vinariju kaže da „kada je posetite, iz nje se teško izlazi“. Kako je vreme odmicalo sve smo više bili sigurni da to nije ni zbog topline i dobre energije kojom odiše nova, sa stilom i merom uređena degustaciona sala, ni zbog fantastične hrane u malom restoranu poluotvorenog tipa tik do nje… Nije sve u vinu, ima nešto i u čoveku.