Ovogodišnja berba po mnogo čemu se izdvaja u odnosu na prethodne godine. Iako je i ove godine bilo nekih nepovoljnih perioda, meteorološki faktori generalno su bili prilično blagonakloni prema grožđu. Da li će ovo biti velika godina, ostaje da se vidi, ali sigurno jeste prilično iznad proseka.

Već sada, na osnovu onoga što je primetno na početku proizvodnog procesa, s pravom možemo da očekujemo vina visokog kvaliteta iz ove berbe, kako bela, tako i crvena.

Sam početak godine, kao i čitav period do početka vegetacije, bio je manje-više povoljan za vinovu lozu. Zima je bila bez mnogo snega i sa jednim periodom ekstremno niskih temperatura. Niske temperature u tom periodu u nekim vinogorjima nanele su izvesnu štetu na vinovoj lozi, a posebno u vinogradima koji su rano ostali bez lisne mase u prethodnoj vegetaciji. Početak razvoja okaca, početne faze porasta lastara, kao i cvetanje – sve ove faze protekle su uobičajeno za većinu vinogorja, sa izuzetkom juga Srbije gde su pozni prolećni mrazevi i ove godine naneli značajna oštećenja kod pojedinih sorti vinove loze.

Međutim, drugu polovinu juna, a posebno jul i avgust, karakteriše obilje sunca i značajan porast temperatura, što se, uz odsustvo padavina, delimično odrazilo i na sam kvalitet grožđa. Nepovoljno dejstvo visokih temperatura više je bilo izraženo kod sorti (belih i crnih) koje imaju nešto tanju pokožicu (rizling italijanski, rizling rajnski, sovinjon beli, pino beli, pino crni, merlo, game crni, frankovka…). Izvesna oštećenja na grozdovima nastala usled dejstva visokih temperatura i direktne izloženosti grozdova sunčevom zračenju, a u vidu ožegotina, bila je uočljiva u vinogradima proizvođača koji su nepravilno izveli neke od ampelotehničkih mera, pre svega defolijaciju. Svi proizvođači koji su ovu meru izveli odjedanput a ne sukcesivno, uklonivši veći deo lišća u zoni grozdova, za posledicu su imali značajan broj grozdova sa ožegotinama.

Poznata je činjenica da vinova loza bolje podnosi sušu i visoke temperature u odnosu na bilo koju drugu voćnu vrstu, što se i sada pokazalo. Međutim, nedostatak padavina odrazio se pre svega na niži prinos i manji randman soka. Prateći dinamiku sazrevanja i belog i crnog grožđa zapažamo pravilan tok nakupljanja suve materije (šećera) i ukupnih kiselina. Ovaj proces bio je izraženiji kod sorti ranijeg vremena zrenja (sovinjon blan, šardone, pino blan), tako da je berba ovog grožđa započeta nešto ranije. U pojedinim vinogradarskim rejonima berba je započeta već pri sadržaju šećera u grožđu od dvadesetak procenata, dok je u većini drugih vinogorja obavljana sa sadržajem šećera od 21,5 do 23,0%. Pri ovako visokom procentu šećera, udeo ukupnih kiselina bio je adekvatan, što ukazuje na to da će vina biti prilično dobro izbalansirana.

Sorte poznijeg vremena zrenja (rizling rajnski, rizling italijanski, kaberne sovinjon, kaberne fran, merlo, prokupac) slično su reagovale na ovako visoke temperature, kao i sorte ranijeg vremena zrenja. Dinamika nakupljanja šećera i ukupnih kiselina protiče normalno, kratki periodi zahlađenja početkom septembra i početkom oktobra nisu značajno uticali na pogoršanje kvaliteta grožđa. Berba poznih vinskih sorti (belih i crnih) obavljana je sa sadržajem šećera u grožđu od 22,5 do 24%, a samo u retkim zasadima od 25%. Takođe, fenolna zrelost grožđa bila je adekvatna.

Što se tiče kvaliteta vina, i belih i crvenih, upravo protiču prvi dani po završenom vrenju, a mlada vina već ukazuju na visok kvalitet. Ona obiluju raznovrsnim i intenzivnim voćnim mirisnim notama, koje naravno, treba složiti u predstojećem periodu odležavanja vina. S obzirom na trenutno stanje, možemo da očekujemo da će finalna vina imati prelepe arome, izražen karakter, veliku svežinu i lepo, puno telo.

Sve u svemu, ovo je bila jedna vrlo dobra berba.