U epicentru globalnog vinskog mozaika

Impresivne brojke i ove godine potvrdile su zašto je ProWein u Dizeldorfu najznačajniji sajam vina na svetu, a odavno već važi pravilo – ako nisi u Dizeldorfu, onda i ne postojiš na profesionalnoj vinskoj sceni. Naravno, taj luksuz sebi mogu da priušte samo oni najveći, malobrojni, dok se svi ostali strahovito trude da krajem marta ovde pokažu svoje najbolje izdanje

Nekih dvadesetak metara za Brazil i njihova penušava vina, isto toliko za Kinu i još neke egzotične vinske zemlje, na ProWein sajmu vina u Dizeldorfu bile su prilično očekivane pojave. Ceo profesionalni vinski svet sjati se tamo tokom ta tri martovska dana, gde Nemci perfektnom organizacijom dokazuju da nije slučajno što se baš u njihovoj zemlji dešava najveći i najznačajniji vinski događaj na svetu. Mada, ljubiteljima nemačkih kobasica nije bilo lako da izdvoje vreme, kojeg je tamo inače strahovito malo, za čekanje u redovima. No, kao što rekosmo, organizacija besprekorna, ona nemačka.

Namenjen sklapanju poslova, prvenstveno posvećen trgovini vinom, ProWein ipak ne pati od nedostatka glamura. Bilo je tu raznih prestižnih masterclassova, specijalnih tejstinga, radionica…

Srbija je prvi put imala organizovan nastup, što je za svaku pohvalu. Deset naših vinarija – Lastar, Vinarija Zvonko Bogdan, Aleksandrović, Vino Budimir, Rubin, Aleksić, Despotika, Virtus, Trivanović i Erdevik nastupilo je zajedno, a kao samostalni izlagači nastupili su Toplički vinogradi i Doja, kao i destilerija Zarić. Nisu, doduše, imale bogznakakvo mesto, bio je to tek kraj poslednje hale, ali dobro, za početak je važno da smo bili prisutni. Pa onda narednih godina, u ozbiljniju akciju.

Rekosmo već, sajam je namenjen profesionalcima, pa se nekako podrazumeva velika predusretljivost izlagača, što su svi i demonstrirali, osim tradicionalno arogantnih Francuza (uz poneki častan izuzetak).

Neki su se pak trudili da atraktivnim dizajnerskim rešenjima svojih štandova, ponekad i grotesknim, privuku pažnju posetilaca, ali i to je sastavni deo ovakvih događaja, jer marketing je u vinskom biznisu odavno već jedna strahovito važna i nužna stavka.

Mučio se kineski somelijer dobrih nekoliko minuta da otvori bocu, polomi usput i pampur, posluži nam vrelo vino, ali kad je za svoj kaberne sovinjon rekao da košta neverovatnih 3,5 evra, sve mu je bilo oprošteno. Kina će koliko sutra postati velika vinska sila, tu nema više apsolutno nikakve dileme. Uostalom, dokazali su već da mogu da naprave sve, za začuđujuće male pare, pa zašto to ne bi bio slučaj i sa vinom. Da su tehnologija i znanje svima i svuda dostupni i da danas više nije nikakva mudrost proizvesti više nego pristojno vino, pokazao je i Brazil sa svojim elegantnim penušavcima i moćnim vinima od tanata, kojih se ne bi postidele ni mnogo ozbiljnije i čuvenije vinske regije.

Ovogodišnji ProWein bio je i dobra prilika da se uverimo u to zašto španska regija Bierzo sa svojom menciom postaje sve važnija (apsolutno ne bez razloga, jer su ova vina tako karakterna da je jednostavno teško zaboraviti njihov specifičan ukus), ili recimo zašto bi u Burgundiji trebalo da počnu ozbiljnije da razmišljaju o Oregonu kao pretnji njihovom čedu pino noaru, da naučimo nešto više o atraktivnom belom tempranilju, da upoznamo razlike u klimi među mikrolokacijama u kalifornijskoj apelaciji Napa Valley, nijanse u vinima koje su posledica različitih tipova zemljišta u pojedinim delovima Alzasa, da malo začeprkamo po tajnama kasnih berbi rizlinga iz Mozela ili organske proizvodnje vrhunskog grenaša na jugu Australije…

Što se tiče profesionalnosti i ambicioznosti, Australija ni ove godine nije imala adekvatnu konkurenciju, možda donekle u Špancima koji takođe dokazuju da pretenduju na prve pozicije na svetskoj sceni. Na samom ulazu u prvu halu, dakle nemoguće da se zaobiđe, rasprostrla se Australija, sa jednim zajedničkim štandom na kojem je vina izložilo oko dvadesetak premijum vinarija. Unutra, domaćinska atmosfera, poslovično ljubazni i druželjubivi Australijanci organizovali su i vrhunsku espreso kafu na svom štandu, što je bio još jedan od razloga za ogromnu posećenost. A vina – bilo je tu svega, od širaza sa loza starih preko stotinu godinu, grenaša isto tako, najboljih izdanaka čuvenih regija Barossa Valley i McLaren Valley, pa šardonei iz Margaret River regije, sada već klasici, bila je tu i Coonawarra sa premijum kaberne sovinjonima… Ukratko, ako se pogleda generalna slika, demonstrirali su možda i najveći kvalitet vina od svih zemalja. Usput, nekoliko atraktivnih masterclassova pokazalo je da Australija gotovo u svim kategorijama i stilovima vina može da podrži premijum segment. Kroz širaze sa starih loza i kroz rizlinge sa različitih lokacija goste je proveo Thomas Curtius (uskoro i zvanično Master of Wine), demonstrirajući neverovatno široku lepezu stilova vina i od rizlinga i od širaza. Jan Taborski, Diploma WSET, vodio je prezentaciju regije New England, najnovijeg vinskog projekta Australije – bilo je zanimljivo probati vrhunska vina iz jedne prilično nepoznate regije, a naročito penušavi roze od pino noara iz najviših vinograda u Australiji Black Mountain.

Za nas, jedna od poslastica bio je masterclass na temu Crus Classes vina regije Grave iz Bordoa. Zvanično najbolji somelijer sveta Paolo Basso i Jean-Jacque Bonnie, predsednik asocijacije L’Union des Crus Classes de Graves, predstavili su četiri bela i sedam crvenih vina iz berbe 2014, a Chateau Pape Clement i La Mission Haut Brion pokazali su zašto je Grave jedna od najvažnijih regija na svetu, naročito kada je reč o crvenim vinima. Specifičan teroar ove apelacije, čiji je trade mark obilje šljunka, daje vinima jednu prepoznatljivu dozu mineralnosti i svežine koje se savršeno uklapaju u snažan voćni karakter, povećavajući kompleksnost i omogućujući izuzetan potencijal za sazrevanje. Što se tiče prezentovanih vina, iako se još uvek tretiraju kao mlada vrlo lako je bio uočljiv njihov veliki potencijal za kvalitetno sazrevanje, a koje će ih za desetak godina zasigurno postaviti u svetski vrh. Posebno je bilo zanimljivo videti koliko razlika u stilu i finesama postoji čak i među vinima ovakvog kvaliteta… Interesantno, iako sva ova vina dolaze iz apelacije Pessac Leognan, ona nijednom nije pomenuta, verovatno radi jačanja imidža cele regije Grave.

I u ovaj masterclass i u kompletnu organizaciju nastupa Australije prste je dobrano umešala Feodora Curtius, zahvaljujući kojoj je nekoliko gostiju iz Srbije imalo priliku da uživa u ovim spektakularnim vinima. A ono po čemu ćemo naročito pamtiti ovaj ProWein, jeste koktel u dvorcu na kojem su služena arhivska Crus Classes vina Gravea u magnum bocama – Domaine de Chevalier, Chateau Pape Clement, Chateau Olivier i drugi dali su toj noći jednu notu vinskog prestiža kakav se retko viđa.

Na kraju, uz svu nostalgiju i poštovanje, stekli smo utisak da Novi svet odavno više nije nikakav novi vinski svet. Geografija i vino u smislu kvaliteta izgleda da nisu više logičan partner. Ako još uzmemo u obzir neverovatno široku ponudu dobrih a jeftinih vina iz Južne Amerike i Južnoafričke Republike, onda ova teza ima još više smisla. A granice novozelandskog sovinjon blana i pino noara u ovom trenutku teško je i naslutiti.

Kao što rekosmo, uspeli smo nekako da suzimo izbor i da napravimo listu deset vina sa ProWein 2018. koja ćemo dugo pamtiti. Neka su izabrana zbog kvaliteta vina, neka zbog neobičnog stila, zanimljivog istorijata, ekskluziviteta… po raznim kriterijumima, a uzimajući u obzir samo ona vina koja su bila u okviru regularne ponude, ne računajući velikane Gravea.

 

Gewurztraminer Grand Cru Gloeckelberg 2016 – Bott Freres

Alsace

Intenzivna i raskošna aromatičnost, predvođena tipičnim notama ruže, tropskog voća i citrusa prošaranih blagim začinskim tonom, i perfektan balans nešto veće količine rezidualnog šećera i svežih kiselina. Neobično živahno i osvežavajuće vino za ovu sortu, elegantne uljaste teksture i punog tela, ali bez trunke one zamorne težine koja često može da se oseti u prosečnom gewurztramineru. Nešto čvršće i preciznije strukture u odnosu na kolege iz istog sortimenta, ali to je već tipično za Alzas, naročito za delove u kojima u zemljištu preovlađuje granit.

 

 

 

 

Riesling Spatlese Laurentislau 2004 – Kowerich

Mosel

Jedan sekund je dovoljan pa da bude jasno kako rizling može dobro da stari. Već na mirisu cvetno-voćno-mineralnog karaktera pokazuje jak intenzitet, preciznost i čistoću, a na ukusu i fantastičan balans slasti i jasnih, preciznih kiselina koje su savršeno integrisane u telo vina. Koncentrovani citrusni, mineralni i zreli voćni ukusi, uz note petroleja, meda i tosta upakovani su u fini mozaik koji se proteže kroz intenzivan i osvežavajuć finiš. Jedinstvena elegancija prepuna suptilne mineralnosti, sa mnoštvom finesa, dostojna rizlinga iz Mozela u najboljem izdanju.

 

 

 

 

Shiraz Clos Otto 2015 – Hentley farm

Barossa Valley    

Iza zanimljive plišane etikete sačekali su nas izuzetna koncentrovanost i kompleksnost, kao i odlična integracija primarnih i sekundarnih uz jasne naznake tercijarnih aroma. Snaga dostojna jednog vrhunskog australijskog širaza sa loza starih stotinu godina, čvrste strukture i snažnih, zrelih i sočnih tanina. Čini se kao da je u ovom vinu širaz pokazao krajnji domet svoje velike sklonosti ka hrastovini, pa čak i onoj francuskoj. A finiš, trajao je koliko i naš boravak na štandu. Tako to izgleda kad Barossa Valley iznedri jedan vrhunski širaz, vino sa velikim potencijalom za dalje odležavanje. 

 

 

 

 

Barolo Bussia 2013 – Marco Bonfante

Piemonte

Demonstracija kvalitetnog sazrevanja i građenja kompleksnosti vrhunskog vina. Široka paleta dubokih i zrelih aroma nastavlja se i na ukusu, gde ovo vino dokazuje da snaga i elegancija mogu da budu idealni partneri. U jasnoj i snažnoj strukturi precizni tanini daju završnu reč, čvrsto držeći konce u svojim rukama, dok još uvek sveže kiseline najavljuju dug životni vek ovog vina. Iako dolazi iz čuvenih vinograda Bussia, ovo svakako nije jedan od njihovih najboljih izaslanika, ali je ipak raskošan i veliki u svakom smislu i demonstrirao je sve ono zbog čega inače toliko volimo barolo.

 

 

 

 

Archimedes 2014 – Francis Ford Coppola

Alexander Valley

Tipičan primer premijum kaberne sovinjona iz ove kalifornijske apelacije, oslobođen one zamorne slasti tako tipične za kabernee Novog sveta, a opet sa dovoljno izraženom, jasnom i sočnom voćnošću, primamljivo pitak i pristupačan. Čvrste i sveže kiseline podupiru očekivani, nešto veći procenat alkohola, prožimajući vrlo zrele i kvalitetne tanine. Raskošan, kompleksan i elegantan, stilski negde na pola puta između Evrope i Kalifornije, istovremeno zrelog i svežeg voćnog izražaja, sa dobrim potencijalom za sazrevanje.

 

 

 

 

Vin de Constance 2008 – Klein Constantia 1685

Constantia

Nekada jedna od najskupljih na svetu, vina od sorte muscat blanc a petit grain iz Konstancije i dalje se brinu za reputaciju Južne Afrike, a ova, jedna od najboljih interpretacija ovog tipa vina pokazala je kako vrhunsko slatko vino može da bude osvežavajuće, pitko i elegantno uprkos količini od 150 grama rezidualnog šećera. Ako neko misli da ne voli slatka vina, možda bi ovo bio odličan početak za razbijanje predrasuda. Da ne govorimo o fantastičnoj kompleksnosti.

 

 

 

 

Ice wine Cabernet franc 2015 – Pond View

Niagara peninsula

Nikad videli, nikad čuli za ovako nešto. Vrlo dopadljiv izgled, od boce i etikete pa do prilično specifične boje, a u boci ništa manje primamljiv ukus. Elegancija i osvežavajuća slast jednog ice winea, prožeti blagom oštrinom i začinskim karakterom kaberne frana delovali su kao savršen par u ovom kanadskom vinu.

 

 

 

 

 

The Brothers Sauvignon blanc 2016 – Giesen

Marlborough

Kad u potrazi sa vrhunskim sovinjon blanom sa Novog Zelanda odete na ciljani štand po preporuci, pa još ako dobijete nešto „ispod tezge“ za one odabrane, onda vam postane savršeno jasno zašto je baš sovinjon blan iz regije Marlborough postao neprikosnoven parametar za vrhunski kvalitet od ove sorte. Tako jasne, raskošne i intenzivne arome, od tipičnih trava-kopriva pa do nota tropskog voća, uz precizne, sveže i reske kiseline, neće vam dozvoliti da zaboravite ovo vino. A uticaj hrastovine – tek toliko da malo smekša i zaokruži vino na nepcima i da doda kompleksnost aromama, majstorski doziran.

 

 

 

 

La Mateo Tempranillo blanco 2016 – Bodegas d. Mateos

Rioja

Da, tempraniljo je španska crna sorta koja daje crvena vina sa dosta… Ili, tempraniljo je bela sorta koja daje vina sa… Videli smo da i ova druga verzija može da da više nego pristojno vino, vrlo dobre strukture i specifičnog aromatskog kompleksa, u kojem se oslikava fini miks zrelih nota belog koštunjavog voća i kremastih, puterastih nota poteklih od hrastovine. Daleko od velikog, ali u svakom slučaju autentično i karakterno vino zavidnog kvaliteta.

 

 

 

 

Pinot noir Clos Prieur Premier Cru 2016 – Joseph Drouhin

Gevrey Chambertin, Cote de Nuits, Cote d’Or

Da je to bila klasična godina, ovo vino ne bi se našlo na ovoj listi jer bio bi to samo još jedan tipičan, dobar pino noar iz ove regije. Ali, 2016. je bila vrlo topla, atipična za celu Burgundiju. Shodno tome, intenzivna voćnost zrelog karaktera je nešto izraženija u odnosu na cvetne, mineralne i zemljane tonove. Iako su vinogradi Gevrey Chambertin poznati po vinima čvršće strukture kada je reč o regiji Cote d’Or, ova berba dala im je neuobičajenu čvrstinu i punoću, uz nešto više tanina i manje kiselina, a ipak zadržavajući onu prepoznatljivu eleganciju i svilenkasti obris. Ovo vino još jedan je dokaz da čak i sa arhetipovima kao što su burgundski pino noari iz apelacije Cote de Nuits može da bude iznenađenja, od berbe do berbe. U svakom slučaju, tek će se videti najbolje od njega i to najranije za nekih pet-šest godina.