Broj: Piše: Foto:

Kako vreme prolazi, karijera Nataše Miljković sve više počinje da liči na onu veliku novinarsku, na onu o kojoj će na kraju dugo pričati i o kojoj će se tek tada ispravno suditi. Iako iz godine u godinu njene televizijske uloge bivaju sve zahtevnije i raznovrsnije – od Teenage tv, preko Maske, Ključa, Jutarnjeg programa RTS pa sve do aktuelne emisije Tako stoje stvari, uvek joj uspeva da bude na strani dobrog ukusa, mere i ostalih vrlina koje danas spadaju u raritete ovdašnje TV scene. Lakoća sa kojom se Nataša Miljković nosi sa ozbiljnim društvenim temama, često i onim teškim, mračnim, daje preko potrebnu dozu pozitivizma emisijama koje vodi i uređuje

 

1) Novinarski zadatak koji priželjkujete?

Novak Đoković. Kad je dominirao, pobeđivao, kad su svi padali pred njim kao kegle u kuglanju, taj intervju mi nije bio posebno zanimljiv, sve je bilo jasno. Imam osećaj da bi sada, u jednom iskrenom razgovoru, imao mnogo toga da kaže i o sebi i još više o nama. Imam i jednu poslovnu želju koju trenutno pretvaram u plan. Čućete i to.

2) Situacija iz Vaše karijere koju biste najradije izbrisali iz Vaše biografije?

Kako posle da je izbrišem ako Vam je kažem? Google pamti sve, nema veš-mašine za virtuelne biografije.

3) A ona na koju ste posebno ponosni?

Ponosna sam kad mi, deset godina kasnije, ljudi i dalje govore da im nedostaje Ključ. Ponosna sam na Jutarnji program, na rejting koji smo imali i koliko su nas voleli. Ponosna sam i na to što evo već dvadeset šest godina radim posao koji volim.

4) Kada pogledate unazad, od devedesetih do danas, da li je postojao makar jedan period u kojem ste se kao novinarka osećali apsolutno slobodno?

Neposredno pred Peti oktobar, dok sam radila Izborne hronike kod Goce Suše u VIN-u. I u vreme pred 2012, dok smo prelistavale štampu u Jutarnjem programu, moja Maja Nikolić i ja. Svašta je tu moglo da se kaže, da se čuje, a zamislite, i da se pita. Danas, kad mi dođu divni i pametni gosti, takođe se osećam slobodno da govorim o životnim stvarima, a one nisu politika.

5) Aktuelnu domaću medijsku scenu opisali biste kao?

Klinički mrtvu, pitanje za konzilijum je da li da isključuju aparate ili još ima nade. Čast izuzecima.

6) Da se Vi pitate, na javnom servisu bilo bi više sadržaja kao što su…?

Sasvim prirodno, Tako stoje stvari, dokumentarci Slađane Zarić, Utisak nedelje, Kesić, Vice, Radna akcija bi išla svaki dan. Svaki dan bih pravila šou program posvećen velikanima koje imamo – Đorđu Balaševiću, Mileni Dravić, naučnicima, umetnicima, slavila bih naše velikane dok su živi, a ne posle.

7) Vaši novinarski uzori bili su?

Moji prvi urednici na BK TV – Tijanić i Srđan Đurić. Nema ih više.

8) Svetska destinacija o kojoj maštate?

Maštam o celom svetu. Ne sviđa mi se to što neću videti ni stoti deo planete na kojoj živim.

9) Omiljeni filmski režiser?

Paolo Sorentino trenutno.

10) NIN ili Vreme?

U ovakvo vreme i NIN i Vreme.

11) Najbolji koncert na kojem ste bili?

Sade u Areni pre nekoliko godina.

12) Đorđe Krstić ili Paja Jovanović?

„Đorđe Krstić slikar, širom sveta znan, rođendan je njegov, naše škole dan“. Posle trideset godina upravo sam shvatila da se sećam himne naše osnovne škole.

13) Roma ili Lazio?

Roma, mada sam se napila dosta besplatnih kafa u Rimu zahvaljujući Dejanu Stankoviću i Siniši Mihajloviću. Živela sam tamo 2003, oni su bili toliki kraljevi Rima da smo zbog njihove slave i mi ostali Srbi bili carski tretirani.

14) Azurna ili Amalfi obala?

Čudesna, nestvarna, dosta siromašnija Amalfi obala. Vraćam joj se svake godine.

15) Pozorišna predstava koju biste nam preporučili?

Unosno mesto, Ajnštajnovi snovi i Voz.

16) TV serija koju ste najbrže odgledali?

Breaking bad, naravno. I Novine takođe, bio je to luksuz postoperativnog ležanja.

17) Na kom kanalu Vam je memorisan RTS, a na kom N1?

Intimnije pitanje mi dugo niko nije postavio 🙂

18) Novi ili stari Beograd?

U starom sam kao gost, na Novom sam kod kuće.

19) Kum I ili Kum II?

Oba Kuma.

20) Tri Vama najdraža romana su?

Svi su u pravu Sorentina, Korekcije Frenzena i Mogućnost ostrva Mišela Uelbeka.

Vinski korner

21) Barolo ili brunello?

Zavisi od hrane, a zavisi i od toga gde sam. U Toskani, uvek brunello.

22) Vina po Vašem ukusu su…?

Poslednjih godina pijem bela vina, laganija su mi, volim, recimo, tamjaniku.

23) Za koju bocu vina bi uvek moralo da se nađe mesto u Vašem frižideru?

Biram jedno juznoafričko vino, Lanzerac Pinotage. Moji gosti ga mnogo vole i siguran je pogodak. Pun buke, ima svačega ali prevladavaju ukusi trešnje i šljive, uz predivan miris hrasta. Sorta pinotage nastala je ukrštanjem u Južnoafričkoj Republici i gaji se na obroncima regije Cape, prepunim sunca… Ta vina zaista imaju jedinstven ukus.

24) Situacija u vezi sa vinom koju ne možete da izbrišete iz sećanja?

Prva vina koja sam pila. Bilo je to u Italiji, kupovali smo ih u supermarketima za pet evra, pili ih iz plastičnih čaša, na terasama. Sa ostalim studentima tako sam završavala naporne dane na fakultetu. Možda su to bila najlepša vina koja sam pila. A nije do vina…