Broj: Piše:

Belo iz sivog

Pino gris, ili danas mnogo popularniji pinot grigio, a kod nas poznat kao pino sivi, jedna je od popularnijih internacionalnih sorti za proizvodnju belih vina. Priča je utoliko interesantnija što su bobice pinoa sivog tamno obojene, a većina vina na svetskom tržištu je upadljivo bledožute boje.

Danas je poznato da je pino sivi zapravo klon pinoa crnog, nastao spontanom mutacijom u vinogradu. Pominje se još u srednjem veku u Burgundiji, kada su ga nazivali fromenteau, odakle se zajedno sa pinoom crnim širio ka Švajcarskoj, a zatim ka Mađarskoj i Nemačkoj.

Sve do XIX veka sorta je bila interesantna u Burgundiji i Šampanji, ali su niski i neredovni prinosi uslovili nestanak pinoa sivog iz vinograda u ovim oblastima. Slično se dešavalo i u Nemačkoj, ali je početkom XX veka sorta spašena od zaborava kalemljenjem i proizvodnjom novih, rodnijih i pouzdanijih klonova.

Manja količina pinoa sivog danas se uzgaja u Burgundiji, gde je poznat i pod nazivom pinot beurot, dok je u Nemačkoj poznatiji kao ruländer. Međutim, u obe navedene regije pino sivi ima mali komercijalni značaj. Najveću proizvodnju na svetu vina o dove sorte ima regija Friuli u Italiji, ali samo dve regije proizvode pino sivi najvišeg kvaliteta: Alzas u Francuskoj, sinonim za vina od pinot gris-a, i Oregon, nova regija koja poslednjih godina daje fantastične rezultate.

U Alzasu, pino sivi nazivaju i tokay d’Alsace, bez ikakve veze ili sličnosti sa tokajiem u Mađarskoj. Tamo ga cene kao puno vino delikatne arome koje daje pregršt mogućnosti za slaganje sa hranom. U Italiji, naročito u Friuliju, vinari koji posvećuju pažnju uzgoju i vinifikaciji proizvode izuzetne pinoe – mineralnog karaktera, pune i dugotrajne. Na žalost, u istoj regiji mnogo je više onih laganijih i svežijih, koji se proizvode od grožđa velikog roda.

Nova regija sa vinima od pinoa sivog izuzetnog kvaliteta svakako je Oregon, u Sjedinjenim Američkim Državama. Taj trend je započet 2000. godine, kada je po prvi put proizvodnja pinoa sivog prevazišla proizvodnju šardonea – 2.917 tona pinoa sivog naspram 2.523 tone šardonea.

Tip vina

Uočljive razlike među vinima od pinoa sivog na svetskom tržištu uglavnom su uslovljene regijom iz koje vino dolazi i karakterističnim stilom proizvodnje za datu regiju. Alzaški pinoi su umereno puna do puna vina, sa izraženim kompleksnim aromama, često cvetnim, uz primetan začinski karakter. I dok su ostali pinoi sivi namenjeni brzoj potrošnji kao mlada vina, alzaški pinoi mogu dalje da sazrevaju u boci. U Italiji, gde je i najznačajnija proizvodnja, vina su lagana, svetložute boje, sa dosta svežine, i namenjena su brzoj potrošnji. U Nemačkoj se od sivog pinoa uglavnom proizvode punija vina sa malim zaostatkom šećera. U Oregonu, vina su umerene punoće, sve češće rozikaste boje sa bakarnim nijansama, a imaju intenzivne arome zrelog belog voća. U Kaliforniji je evidentan uticaj italijanske prakse, te su vina laganija, mineralnija, često sa dominantnim herbalnim aromama.

Poreklo

Istraživači sa Univerziteta Dejvis u Kaliforniji (University of California, Davis), pronašli su iraženu sličnost DNK profila sivog pinoa sa DNK profilom pinoa crnog, iz čega proizilazi da je razlika u boji pokožice bobice ovih sorti zapravo genetička mutacija nastala u prošlosti. Morfologija stabla i lišća je potpuno identična, te je razlika u boji bobica jedino što morfološki razlikuje pino sivi od pinoa crnog.

Boja

Boja grozdova varira od plavo-sive do braon, sa rozikastim nijansama. Boje vina se značajno razlikuje od proizvođača do proizvođača, pa pino sivi možete naći kao veoma bledo obojeno vino, svetložuto, slamnastožuto, intenzivne, zlatnožute boje, pa sve do boje bakra i ćilibara.

Opis

Vina od pinoa sivog najšešće su lagana, sveža, cvetnog ili herbalnog karaktera, uz note citrusa. U zavisnosti od stepena zrelosti u trenutku berbe, ali i od metode vinifikacije, vina bogu biti lagana i sveža, ali i bogatija, puna i zaokružena. Proizvedena na odgovarajući način, pogodna su i za dalje odležavanje.

Sazrevanje vina

Lagana vina od pinoa sivog veoma su pogodna za brzu realizaciju na tržištu, na kojem se mogu naći već četiri do pet nedelja nakon fermentacije. Takva vina treba konzumirati kao mlada, dok su sveža i lepršava.

Međutim, vina iz alzasa, pogotovu „kasne berbe“ i „izbor bobica“, podrazumevaju nešto drugačiji tretman i zahvalna su i za dalje sazrevanje u boci.

Najbolje lokacije

Sorta najbolje uspeva u hladnijim klimatima, sazreva relativno rano, i ima potencijal za nakupljanje visokog sadržaja šećera. Ovo uzrokuje ili proizvodnju  prirodno slatkih vina, ili suva vina bogata alkoholom.

Za razvoj karakterističnih sortnih aroma, posebno pogoduje velika razlika između dnevnih i noćnih temperatura.

Slaganje sa hranom

Laganija, sveža vina poslužite kao aperitiv, ili čak kao „cocktail wine“. Odlično se slaže sa plodovima mora, svežim, lagano kuvanim ili grilovanim. Ugođaj vina upotpuniće i laganije paste ili sir/kreker kombinacije.

Pri slaganju pinoa sivog sa hranom treba izbegavati jela sa povišenim sadržajem kiselina, kao što su citrusni deserti.