Moja prva spoznaja da postoji zemlja koja se zove Argentina, vezana je za dugu kosu argentinskih fudbalera. Upravo ta duga kosa čuvenih gaučosa verno oslikava njihov slobodni duh i živahan temperament, koji su jasno vidljivi u njihovom stilu igre. Gastronomija Argentine slična je njenom fudbalu – uzbudljiva i neponovljiva

Putujemo u Argentinu, zemlju Maradone, Če Gevare, Borhesa, tanga i gaučosa (argentinski kauboji). Buenos Ajres, Pariz Južne Amerike kako ga još zovu, glavni je grad ove južnoameričke zemlje. Sa svojim širokim bulevarima, parkovima, šarenim zgradama izgrađenim u raznim stilovima, odiše duhom prave evropske metropole, koja i u svojoj gastronomskoj ponudi liči na sam Pariz.

Omeđena Andima na zapadu i okeanom na istoku, Argentina je izuzetno bogata mesom, ribom i morskim plodovima, voćem i povrćem. Jedan je od najvećih svetskih izvoznika žitarica, mesa i vina na svetu i vrlo je visoko pozicionirana kao gastronomska destinacija. Veliki pašnjaci u nizijama pogodni su za uzgoj takozvane „srećne stoke“, odnosno stoke koja nije vezana nego puštena u slobodnu ispašu. Najkvalitetniju govedinu upravo dobijamo iz Argentine. Asado, govedina na roštilju u raznim varijacijama je najpopularnije jelo u ovoj čarobnoj zemlji.

Kako su Argentinu još pre nekoliko vekova kolonizovali Španci, a kasnije je masovno naseljavali Italijani, Francuzi i Nemci, tako je i njena gastronomija miks evropskih kuhinja, ali na poseban, argentinski način. Čak ima uticaja i arapske i istočnjačke kuhinje, jer je Argentina zbog svog ekonomskog razvoja svojevremeno bila jedna od najbogatijih država na svetu, obećana zemlja za mnoge narode (popularno argentinsko jelo Pollo al taratur je pečeno sirijsko pile sa susamom i bademima, što nam govori i o prisustvu Sirijaca).

Empanadosi, mesne pite sa jajima i divnim začinima mogu se naći na svakom koraku, a pogotovo u velikom broju restorana brze i ulične hrane, koja je inače vrlo popularna u Argentini. S dolaskom velikog broja Italijana i pica je našla svoje mesto, mada u izmenjenom, argentinskom obliku, kao što je Pizza a Caballo – sendvič pica, koja je veoma popularna, dok čuvena čorizo kobasica svoje poreklo vodi iz Španije.

U segmentu mesa i riba važno mesto zauzima čimičuri, tradicionalni sos od peršuna i belog luka, a morska riba i plodovi mora su veoma zastupljeni, mada ne toliko koliko bi se očekivalo s obzirom na veliku površinu obale spram kopnenog dela. Patagonija prednjači u ulovu lignji, kojih ovde ima najviše na celoj zemaljskoj kugli. Patagonijska lignja je najzastupljenija i na našem tržištu, pogotovo što je u tom cenovnom rangu najkvalitetnija.

Od poslastica, najzastupljeniji su čurosi, testo prženo u dubokoj masnoći sa raznim punjenjima i prelivima, koje se priprema u skoro svakom domaćinstvu i to na bezbroj načina.

Argentinski lonac, fantastičan miks raznih evropskih i drugih svetskih kuhinja je sofisticirani deo njene gastronomije i zastupljen je više u naseljima i gradovima, dok je u ruralnim delovima Argentine više zastupljena domorodačka i kuhinja gaučosa, kauboja koji svoj život provode na otvorenim pašnjacima gajeći čuvenu argentinsku govedinu. Mozaik argentinske kuhinje je toliko šaren, da je takvu raskoš možda moguće pronaći još jedino na Balkanu.

Uz izobilje kulinarskih specijaliteta, u Argentini možete piti i vrhunska vina po vrlo pristupačnim cenama. Prepoznata najviše po crvenim vinima, a naročito onima sorte malbek, ova zemlja spada u jednu od vodećih vinskih sila na svetu.

Putovanje u Argentinu neće vam biti problem, jer su namirnice koje su vam potrebne dostupne i kod nas, a na vama je samo da pustite melodije tanga i otplešete čarobnu gastronomsku igru pored šporeta, virtuozno kao što je to radio legendarni Maradona na fudbalskom terenu. Istraživanje ove kulinarske destinacije biće poput Dnevnika jednog motocikliste, onako kako je i Če Gevara opisivao Argentinu i Južnu Ameriku – uzbudljivo i neponovljivo.

I ne zaboravite neko lepo argentinsko vino uz ova tri delikatesna jela, jer će sa njim putovanje biti zaokruženo.

Argentinske empanade

Za 4 osobe potrebno je:

Fil

-mlevena govedina 250 g

-crveni luk 100 g (jedna veća glavica)

-beli luk 10 g (jedan čen)

-sok od paradajza 125 ml

-ljuta papričica 1 kom

-prstohvat bibera

– malo soli

Testo

-voda 500 ml

-brašno 200 g

-aleva paprika 20 g

-maslac 50 g

-so kašičica

Način pripreme:

Izmešati brašno i alevu papriku, pa zatim dodati maslac sečen na sitnije komade. Blago posoliti i mešati uz dolivanje vode. Mesiti dok testo ne dobije glatku i kompaktnu strukturu, a zatim ga oblikovati u više kuglica i ostaviti da odleži pola sata. Testo razvlačiti i puniti ga mesnim raguom, koji smo dobili tako što smo dinstali luk i meso uz dodatak soka od paradajza. Punjene školjkice (12 kom.) poređati u podmazan pleh, premazati ih žumancetom i peći na 200 stepeni C, dvadesetak minuta.

 

Argentinski „Milaneze“ (argentinska verzija klasičnog italijanskog jela)

Za 4 osobe potrebno je:

-pileći file 800 g

-mocarela (kačkavalj) 200 g

-prezle 100 g

-jaje 2 kom.

-brašno 100 g

-so

-mladi krompir 600 g

-miks zelenih salata 200 g

-maslinovo ulje 0,05 l

-jabukovo sirće 0,05 l

-biber

Sos

-pelat paradajz 250 g

-crveni luk 100 g

-beli luk 10 g

-bosiljak svež 10 g

-crveno vino 0,1 l

-fond (supa) za nalivanje

-so

-biber

Način pripreme:

Iseći pileći file na šnicle, začiniti ih i panirati sa brašnom, jajima i prezlama. Šnicle pržiti u dubokoj masnoći, dok se ne dobije zlatnožuta boja, a zatim ih ocediti na ubrusu. Poređati ih u pleh na papriru za pečenje, preliti ih sosom od paradajza, a preko sosa dodati sir i peći desetak minuta u pećnici da bi se sir istopio.

Za sos, dinstati crveni i beli luk, uz dodatak soli i bibera, pa dodati vino, bosiljak i pelat paradajz. Lagano ukuvavati do željene gustine. Uz šnicle poslužiti mlade pržene krompiriće i lepu mešanu kiselkastu salatu.

 

Zoilo’s alfajores

Tradicionalni argentinski kolač sa dulce de leche (džem od mleka).

Dulche de leche možete dobiti dugim laganim kuvanjem jednog litra mleka 500 g šećera i 125 g putera ili kuvanjem celih konzervi zaslađenog kondezovanog mleka u šerpi sa vodom dva sata.

Sastojci:

-gustin 200 g

-meko brašno 120 g

-maslac sobne temperature 200 g

-šećer 60 g

-prašak za pecivo1,5 kašičica

-dulce de leche 300 g

-kokosovo brašno za posipanje

-čokoladna glazura za glaziranje po želji

Priprema:

Prosejati brašno, gustin i prašak za pecivo. Umutiti dobro puter, prstohvat soli i šećer u smesu dodati brašno i brzo sjediniti. Dodati jednu kašiku hladne vode. Umotati testo u PVC foliju i ostaviti da odmara u frižideru 30 min. Zatim testo rastanjiti između dva pek papira na debljinu 4-5 mm i rezati kalupom prečnika 6 cm. Keksiće na plehu držati u frižideru 1 h pre pečenja. Peći na 180 stepeni C osam minuta i pustiti da se dobro ohladi. Spojiti dva keksića sa dulce de leche. Uvaljati u kokos i po želji umočiti u čokoladnu glazuru.

Napomena: Kondezovano  mleko kuvati dan ranije i konzerve otvarati potpuno hladne.

Slikano u Mozzarella Osteria