Vinska kreacija iz srca Veneta

Giacomo Boscaini član je ugledne vinske familije Boscaini, koja stoji iza slavne vinske kuće Masi iz oblasti Valpolicella u italijanskom regionu Veneto, kao i još nekoliko vinarija u Italiji i Argentini. Sudeći po trenutnom stanju, očekivano je da će možda jednog dana, baš kao što je to bio slučaj i sa vinarijom Masi i njenim gotovo mitskim amaroneom, ova familija i sa svojim drugim vinarijama ostaviti neizbrisiv trag u nekoj budućoj zbirci velikih dela svetske vinske baštine.

Kako je izgledao Vaš razvojni put u vinariji Masi? Budući da je reč o porodičnoj vinariji, pretpostavljam da ste na neki način uključeni u njen rad još od detinjstva?

Zvanično, počeo sam da radim u vinariji u maju 2013. godine, nakon što sam stekao diplomu iz marketinga i poslovne organizacije. Od detinjstva sam znao da ću jednog dana raditi u vinariji, ali nisam znao tačno u kojem sektoru.

Odrastao sam igrajući se, skrivajući se, u starom fruttaiou moje babe i dede, u vinogradima ili u podrumu sa sestrom i rođacima, tako da sam uvek bio u kontaktu sa grožđem i vinskim stvarima… Kad odrastate u takvom okruženju, ideja da jednog dana tu i radite razvija se postepeno u vašem umu, u vašoj duši, tako da je početak mog angažmana došao prirodno. Kao tinejdžer, veliki deo svojih letnjih raspusta provodio sam radeći u proizvodnji u vinariji − flaširanje svežeg vina za porodicu, nanošenje voska na boce, stavljanje u drvene kutije i rad u našoj vinoteci, što je ujedno bio i moj omiljeni posao, zbog kontakta sa ljudima, to su bile neke od mojih tadašnjih aktivnosti.

Koliko Vam formalno obrazovanje a koliko iskustva stečena u porodici pomažu u obavljanju trenutne funkcije?

Formalno obrazovanje je važno, jer je to osnova na kojoj možete da izgradite sopstvenu ličnost i karijeru. Na to se nadograđuje iskustvo koje čovek stiče tokom života. Pošto se direktno ne bavim našim marketingom, nakon godina putovanja po svetu smatram ta iskustva možda i važnijim lekcijama. Sva ona, usko povezana sa ljudima koje sam upoznao i mestima koja sam posetio, čine jedan fantastičan kolaž.

Šta je prema Vašem mišljenju suština vrhunskog vina amarone?

Vrhunski amarone mora apsolutno da bude veran zemlji s koje dolazi i istoriji, i da pomenute aspekte kombinuje izbalansirano i s finoćom. Balans je ključ!

Dopada mi se opis koji je Bruce Sanderson, urednik magazina Wine Spectator, dao 1996. godine govoreći o amaroneu – „nežni div”, misleći na naš Amarone Costasera.

Kada je reč o vinima amarone, fokus je uvek na proizvodnji, naročito fazi sušenja grožđa, ali malo se govori o vinogradima. Možete li nam nešto reći o merama koje preduzimate u vinogradima iz kojih dolazi Masi Amarone?

Ne volimo ekstremne mere. Čvrsto verujemo da nam je u životu potrebna ravnoteža (baš kao što je to slučaj sa našim amaroneom), pa zato u našim vinogradima, kao i van njih postupamo savesno i uz poštovanje prirode i ljudi.

Ne koristimo nikakave herbicide, borimo se protiv insekata i bolesti prirodnim rastvorima, onako kako to dozvoljavaju principi organske proizvodnje.

U vinu Masi Amarone Costasera ​​nalazi se kolekcija najboljeg grožđa iz različitih vinograda u zoni Valpolicella, a koji se nalaze na padinama i okrenuti su prema jugozapadu, tako da većim delom dana uživaju u sunčevoj svetlosti. Na taj način dobijamo savršeno zdravo grožđe, koje pritom dostiže optimalan nivo zrelosti koji nam je potreban za proces sušenja.

Trend su vina sa manje alkohola, laganija, svežija pa me interesuje da li i kako se nosite sa tim, s obzirom na to da se amarone po definiciji ne uklapa baš u taj profil? Da li možda dolazi i do promena u stilu vašeg amaronea? Neke vinarije koriste moderniji stil sa manje odležavanja, pa su vina svežija, sa više voćnosti.

 Tačno je, ukus potrošača se menja, što smo i strpljivo čekali. Bili smo i ostali odani svom stilu: elegantna i fina vina u kojima su ravnoteža i svežina kiselina važniji od snage, masivnosti i snažne strukture. Strpljivo smo čekali da se publika umori od tih „prenaduvanih“ vina, što je u nekim zemljama i imalo svoju cenu, ali sada imamo koristi od ovog novog, nadamo se, trajnog trenda. U Italiji postoji izreka „Strpljenje je vrlina snažnih”. U osnovi, nećemo menjati vina; više volimo da predstavimo i pokažemo naša laganija vina, kao što su Valpolicella, Soave i Bardolino.

Corvina kao glavna sorta u regiji Valpoličela ima neke problematične osobine. Kako se nosite sa njima i kako vidite razvoj ove sorte u budućnosti?

 Mislim da svaka sorta ima svoje snage i slabosti. Prednost corvini daju ostale lokalne sorte grožđa. Tačno je da ona nema tako veliku ličnost, ali ovaj nedostatak mi ispravljamo sortama rondinella, molinara i drugima. Zato tradicionalno corvina uvek fermentiše zajedno sa svojim „sestrama“. Štaviše, još su stari Rimljani našli način da nateraju corvinu da se pokaže u najboljem svetlu i to pomoću tehnike sušenja. Metodom „appassimento“, u stvari, možemo da dobijemo dodatni kvalitet iz ove sorte, jer su njena struktura i karakteristike savršene za sušenje. Sve u svemu, ogromna je njena snaga!

Kako gledate na budućnost vina amarone generalno?

Naročito u ovom periodu, budućnost, nažalost, nije baš jasna, ali nadam se da će biti sjajna za amarone. Zaslužio je takvu budućnost, to je jedinstveno vino na svetu čija je tehnologija proizvodnje jedinstvena, a potrebno je još mnogo toga da se učini da se sve njegove posebnosti približe publici širom sveta.

Ne možemo poreći da je amarone jedno od tri najvažnija italijanska vina, zajedno sa barolom i brunelom. Amarone je u tome uspeo u samo nekoliko godina, za koliko je postao veliki klasik, a ja se nadam da će to i ostati. Zauvek.

Kada bi Vam dali 10 različitih boca amaronea od kojih je samo jedna iz podruma Masi, kako biste je prepoznali?

Kao što rekoh, ko poznaje i ceni vina Masi, lako će prepoznati naš amarone na degustaciji naslepo. Neverovatan balans naših vina je zaštitni znak. Sočne i voćne arome tamne trešnje i šljive, ozbiljna struktura ukomponovana sa svežinom, sa prijatnim kiselinama i u pozadini dobro definisanim taninima. Izuzetno integrisane tercijarne arome, prepoznatljive posebno po notama tamne čokolade, duvana i sladića.

Familija Boscaini osnovala je vinariju Masi daleke 1772, preuzevši jedan vinograd u dolini Masi. Vi ste član sedme generacije Vaše familije. Mnogo stvari se promenilo u međuvremenu, i u proizvodnji i u odnosu prema vinu, ali šta je po Vašem mišljenju ostalo neromenjeno tokom tog dugog perioda?

Ljubav prema našoj zemlji u Valpolicelli i strast prema onome što radimo. Želja i posvećenost da se nastavi sa onim što su izgradili naši prethodnici; sve ove stvari već godinama ostaju neizmenjene. Ostajemo verni našem stilu i brendu, pa zato vina odražavaju našu želju da se ne interveniše previše. Na primer, ne volimo da koristimo malu burad, ali zato volimo tradicionalne sudove od 600 litara, znane kao „fusto veronese“. Ne kupažiramo vina sa međunarodnim sortama, već koristimo isključivo lokalne sorte grožđa. Takođe, koristimo svoje specifične kvasce koje smo pronašli u našem okruženju i uzgajamo ih. Tokom apasimenta (proces sušenja grožđa) još uvek koristimo tradicionalni „graticcio“ (stalak za bambus), kao što su to radili i naši prethodnici. Sve te stvari se nikada neće promeniti, jer one nas čine onim što jesmo.

Kako gledate na saradnju sa familijom Aligijeri, inače naslednicima Dantea Aligijerija?

Serego Alighieri je najstarija vinarija u Valpolicelli i jedna od najstarijih u Italiji. Mi smo komšije, sedišta naših vinarija međusobno su udaljena na pet minuta hoda. Pesnik Dante Aligijeri je tokom izbeglištva iz Firence jedno vreme živeo u Veroni, a kasnije je njegov sin Pietro I odlučio da kupi prekrasno imanje u Sant’Ambrogio di Valpolicella 1353. godine, i otada njegova porodica živi tamo. Projekat sa vinarijom Masi započet je pre više od 40 godina; bilo je to tokom 1973. godine, kada su Sandro Boscaini, moj stric i grof Pieralvise di Serego Alighieri, doneli odluku da započnu saradnju. Sporazum obuhvata Masijevu tehničku pomoć u vinogradima i podrumima, kao i distribuciju na svetskom tržišti za šest vina, kao i nekoliko gastronomskih specijaliteta proizvedenih na imanju Aligijerijevih, kao što su maslinovo ulje, balzamiko, džemovi…

Koliko je vaša vinarija zadužila amarone, a koliko ona zapravo duguje ovoj vrsti vina?

Za amarone smo učinili zaista mnogo: moj ujak Sandro verovatno je prvi verovao u njegove kvalitete i putovao po svetu predstavljajući ga, u to vreme kao nepoznato vino. Bili smo prvi proizvođači amaronea koji su obišli gotovo sva tržišta sveta. Takođe, kao Masi, tokom poslednjih 40 godina napravili smo mnoga istraživanja u vezi sa tehnikom apasimenta, amaroneom i našim lokalnim sortama grožđa. Zato mogu da kažem da ova vrsta vina mnogo duguje vinariji i familiji Masi, ali istovremeno i mi njoj mnogo dugujemo za svoj uspeh, tako da mislim da je fer reći da je u pitanju obostrana zasluga.

Van Veneta, Vaša porodica ima u svom vlasništvu još nekoliko imanja u različitim delovima Italije i sveta. Možete li nam nešto više reći o njima?

Osim Valpolicell iz koje potiče i živi moja porodica, još je moj deda svojevremeno kupio kvalitetne vinograde u još dva jako važna dela Veneta, u apelacijama Bardolino Classico i Soave Classico. Posedujemo i imanje u regiji Friuli, kao i vinograd u Toskani. Takođe imamo, za nas veoma značajnu saradnju sa tri čuvene istorijske porodice: u Valpolicelli s potomcima pesnika Dantea, u Trentinu sa grofovskom familijom Bossi Fedrigotti i u Valdobbiadeneu kroz vinariju Canevel. Konačno, pre oko dvadeset godina, započeli smo naš projekat organske proizvodnje u Argentini, tačnije u dolini Uco, gde smo posadili corvinu, pinot grigio i primenili naše znanje u vezi sa tehnikom apassimento.

Šta spaja sva ta imanja, etikete, da li u svim tim vinima može da se oseti neka zajednička crta?

Stalo nam je da sačuvamo tipičnost vina naših partnerskih vinarija, da ih negujemo sa što je moguće manje intervencija, pošto oni takođe imaju svoju istoriju i identitet koji moramo da sačuvamo. Kada govorimo o vinariji Masi, mislim da je više od duha porodice zastupljen duh naše zemlje i njen karakter. Mi smo na neki način vozilo, naše je samo da poštujemo našu zemlju i da ostanemo lojalni našim idejama.

Koji deo, odnosno faza proizvodnje vina Vam je najzanimljivija?

Obožavam sve faze u proizvodnji vina i sve one su važne, ali zasigurno vinogradarstvo je najbitnije − sve počinje u vinogradu, tu mora da se uradi dobar posao ukoliko želite da imate vrhunska vina. Rekao bih, da, ako moram da odaberem jednu fazu koja mi se najviše sviđa, izabrao bih sazrevanje, odnosno odležavanje vina. Duboko me privlače mirisi kojima podrum odiše. Mirisi vina, ali i drveta i istorije! Starenje vina uključuje sva čula! Takođe, degustacija vina iz bačvi je neverovatno iskustvo, kada pratite razvoj vina, sve faze njegove evolucije. Ovakvi trenuci su mi dragi, pa bih iskoristio priliku da se zahvalim našem ekskluzivnom uvozniku i prijatelju u Srbiji, firmi Wine Stars International, baš kao i Vama na ovom intervjuu. Drago mi je kada mogu da govorim o onome što me istinski dotiče i okupira moje misli.