Džez pevačica Lena Kovačević ovih dana, između ostalog, vreme posvećuje snimanju novog, drugog po redu autorskog albuma. „To je posao kojeg sam se, moram priznati, veoma uželela“, objašnjava  Lena i dodaje: „Ne mogu da sakrijem da sam veoma uzbuđena što sam konačno ušla u proces snimanja ovog albuma, koji je idejno već dugo prisutan u mom životu“. Ipak, za uživanje u vinu i hrani uvek nađe vremena

 

VINO

 

Ubedljivo najviše volim bela vina, a što se mene tiče italijanske etikete su tu neprikosnovene. Već sam pomen Toskane asocira me ni na šta drugo nego na dobre sireve i dobra vina. Takođe, tokom boravka u Portugalu pronašla sam nekoliko divnih vina, ali ipak je čuveni italijanski gavi di gavi jedino koje i danas pamtim. Od domaćih vinarija izdvojila bih, pre svega, Kovačević sa Fruške gore i Aleksandrović iz Topole, jer verujem da imaju nekoliko sjajnih etiketa koje bez problema mogu da pariraju stranim. Inače, imala sam prilike da u Izraelu probam njihovo domaće, najlepše crveno slatko vino (naglašavam – ne previše slatko), koje sam kasnije nažalost bezuspešno pokušavala da pronađem u drugim zemljama… Žao mi je što mu ni ime nisam zapamtila kako treba. Ostaje mi samo da se nadam da ćemo se, možda, opet negde sresti. Mišljenja sam da je dobro vino ubedljivo najlepše piti u društvu ljudi s kojima nam je lepo, ali da nikako ne smemo zaboraviti ni na društvo ukusne hrane (smeh).

 

 

HRANA

 

Ne volim tešku i masnu hranu. Kada to kažem, prvo mi na pamet padnu pihtije! Što se slatke hrane tiče, tu sam kategorična: Slatkiš koji ne volim, još nisam probala. Najkvalitetniju hranu po mom mišljenju imaju restorani Public, Frida, Zaplet, kao i nekolicina tradicionalnih restorana, poput čuvenog skadarlijskog Zlatnog bokala… Uz dobru hranu, sjajnu uslugu ima i restoran Zvezdara teatra, za koji me pritom vežu i brojne lepe uspomene. Kada nemam vremena sebi da spremim nešto na brzaka ili u pauzi, najradije skoknem do Elixir bara, koji uvek nudi neku zdravu varijantu „da se ponese“. Primećujem da prestonica sada već ima sasvim dobre restorane. Jedino mi, možda, nedostaje više prostora gde bi moglo da se ruča ili večera i istovremeno da se sluša dobra muzika uživo. Neka posebna muzika… Što se specijaliteta tiče, volela bih kada bi u nekom domaćem restoranu mogle da se nađu taljatele sa sirom, kruškama i orasima, koje sam mnogo volela da jedem u jednom italijanskom restoranu u Amsterdamu.

 

 

IZLAZAK

 

Volim kafiće Centrala, Supermarket, Frida… Ima zaista mnogo onih u kojima mi je lepo, ali u koji god da odem provod je dobar samo ako ste u dobrom društvu. Samo društvo biram tendenciozno, a oko izbora mesta gde ćemo provesti vreme uvek sam otvorena za nove predloge. Što se romantičnih izlazaka tiče, mišljenja sam da za romantiku nikako nisu presudni ni atmosfera u restoranu niti klopa sa menija. Najlepši pogled, po mom mišljenju imaju restorani i kafići koji gledaju na reku, pri čemu moram da priznam da je, možda najinspirativnija terasa restorana Public, dok Gardoš uvek ima onaj svoj, karakterističan šarm… Nikako ne smem da zaboravim i ne pomenem ubedljivo najslađu terasu u Višnjićevoj ulici, koja pripada divnom mestu za probanje dobrog vina – Podrum. Ma, volim prostore u kojima oni koji razgovaraju mogu dobro da čuju jedni druge, a uvek se obradujem i dobroj urnebes salati, domaćem siru i, naravno – šnenoklama. Od splavova ne bih poimence navela nijedan, iako moram da priznam da ima nekoliko lepih mesta tog tipa. No, gužva me, priznajem, posebno sada, sve manje privlači… Što se idealnog izlaska po mom ukusu tiče, on bi izgledao otprilike ovako: Svira dobra tradicionalna muzika, ja „pripomažem“ (u takvoj atmosferi, zaista mi ne pada teško da zapevam), a ispred mene stoji čaša limunade, ceđene pomorandže ili dobrog vina! U drugoj varijanti idealnog izlaska u pozadini uvek savršeno paše – jazz!