Novi Zeland

Iako ćete tokom putovanja u više navrata verovatno pomisliti da poseta ovoj zemlji „na kraju sveta“ možda i nije bila najpametnija odluka, tih četrdeset osam sati provedenih u putu zaboravićete ubrzo po dolasku. Shvatićete i zašto je režiser Gospodara prstenova baš ova ostrva izabrao za ambijent u kome treba da se odvija radnja njegovog filma. Novi Zeland je zemlja neverovatnih predela, relaksirajuće zelene boje trave i plavetnila koje se sa neba preliva u more. Teško da ćete nešto slično naći bilo gde u svetu

Novi Zeland je geografski najizolovanija država na svetu. Nalazi se u jugozapadnom delu Tihog okeana i sastoji se od dva velika ostrva, Severnog i Južnog i mnoštva malih. U geološkom pogledu nalazi se u zoni podvlačenja pacifičke pod australijsku tektonsku ploču, što znači da su zemljotresi i vulkani ovde uobičajena pojava, kao i da je mineralni sastav tla izuzetno raznovrstan i bogat. U kombinaciji sa umerenom i blagom morskom klimom i obiljem vlage, to je pravi raj za biljni svet. Priroda je ovde vrlo očuvana, pre svega zahvaljujući izolovanosti zemlje i maloj gustini naseljenosti, ali i izuzetno pažljivom odnosu starosedelaca i doseljenika prema svom okruženju.

 

 

Geografska pozicija ove zemlje u kojoj kao da vreme sporije teče uticala je i na njene stanovnike. Luksuza na Novom Zelandu nema, jer on tamo nikome i nije potreban. Čak bi izgledao smešno u poređenju sa „luksuzom“ koji je priroda podarila ovom delu planete. A, ako bi atmosferu i način života Novozelanđana trebalo da uporedimo sa nečim, onda bi to možda najsličnije bilo životu u bivšoj Jugoslaviji. Mirno, tiho i bezbrižno, ali nikako dosadno, tako otprilike izgleda život u njihovim gradovima. Stiče se utisak da svi imaju dovoljno, niko previše, kao i da su ljudi više okrenuti prirodi. U većini mesta radi se od 8 do 16 h, kada se i sve zatvara, a ljudi idu da provode vreme sa svojom porodicom. Tada na plažama možete da vidite brojne parove kako šetaju pored mora, bosonogu decu kako trčkaraju po pesku i skupljaju školjke, razdragane kućne ljubimce kako se igraju i mnogo „rekreativaca“. Gotovo svi na Novom Zelandu su „ludi“ za zdravim životom – trčanje, biciklizam, plivanje, veslanje i planinarenje su omiljeni vidovi rekreacije. Novozelanđani prilično vole da se bave ekstremnim sportovima, pa nije ni čudo sto su komercijalni bandži skokovi patentirani upravo ovde sredinom osamdesetih. Generalno, stiče se utisak da se Novi Zeland po stilu života umnogome razlikuje od većine razvijenih zemalja, a da biste u pravom smislu mogli da osetite duh ove zemlje, potrebno je da se prebacite na neki drugačiji način razmišljanja od onog na koji smo svi navikli. Barem kada je reč o zapadnjačkim zemljama u kojima tempo života postaje dinamičan ponekad i do nepodnošljivih granica.

 

 

Ovde nećete raditi ni videti neke stvari „normalne“ za ostatak sveta. Ako ste imali u planu da se „ludo“ provedete u noćnim izlascima, uživate u autentičnoj domaćoj kuhinji ili se divite istorijskim i arhitektonskim čudima i da se kupate u mirnom i toplom moru – na pogrešnom ste mestu! Tu i tamo ćete uživati u opuštenom večernjem izlasku, jer je na Novom Zelandu sve tako – krajnje opušteno. Ako je reč o hrani, naravno da nećete ostati gladni pored mnoštva restorana poznatih svetskih kuhinja – za preporuku su azijski, meksički i mediteranski – ali ništa novo i specifično nećete probati jer prava novozelandska kuhinja i ne postoji. Arhitektonska čuda takođe nećete pronaći, ali ćete zato moći da uživate šetajući ulicama sa divnim pogledom na more, u mirnim krajevima grada, u kojima se porodične kuće ne utrkuju u luksuzu i veličini nego u maštovitosti uređenja vrtova i raznolikosti biljnih vrsta. Ruzmarin je inače zastupljen u svakom dvorištu i teško da negde na svetu miriše tako intenzivno kao ovde.

 

Ako se odlučite da provedete odmor na Novom Zelandu, pokušajte da on traje bar tri nedelje. To je najkraće vreme potrebno da biste mogli da proputujete ovom zemljom od severa do juga i da se upoznate sa Aucklandom, Wellingtonom, Christchurchom, Hamiltonom i Dunedinom. Takođe, preporuka je da putujete u vreme kada je kod nas zima – od decembra do marta.

 

Na severu, ne bi trebalo da propustite da posetite termalne izvore u Rotorui i najistočniju tačku Novog Zelanda – grad Gisborne sa nestvarno lepim plažama, dok su na jugu Queenstown – planinsko turističko mesto i „meka“ ekstremnih sportova, kao i jezero Wanaka, nezaobilazne destinacije.

 

Usput ćete moći da se divite nepreglednim plantažama vinograda, kojih ima i na severu i na jugu, i da svraćate u male privatne vinarije na degustacije vina. Nemojte se iznenaditi ako su vlasnici sa prostora bivše Jugoslavije, a najviše ih ima iz Hrvatske, jer su se oni na Novi Zeland iseljavali i pre i posle Drugog svetskog rata, dok su ljudi sa područja Srbije u najvećem broju došli krajem XX veka. Hrvati su inače znatno doprineli usponu vinarstva, jer su ovde preneli svoje tradicionalno vinarsko nasleđe. Novi Zeland je zemlja belih vina (kada se uželite crvenih onda idite u Australiju, a ona je na udaljenosti od „svega“ 1.500 kilometara). Naročito se može pohvaliti odličnim sovinjonima, koji su i najzastupljeniji, a neki od najboljih dolaze iz regije Marlborough koja se nalazi u severnom delu Južnog ostrva. Takođe možete probati i odlične šardonee, ali i vrlo zanimljive pino noare, koji su najpopularniji među crvenim vinima. Novozelandska vina odavno već nisu nepoznata u svetu, a svake godine sve je više vinarija čija vina osvajaju vrlo visoke ocene na prestižnim svetskim ocenjivanjima. Jedna od najpoznatijih i najboljih vinarija na Novom Zelandu je Babič, koju su osnovali hrvatski doseljenici, a njihova vina prisutna su i na srpskom tržištu. Osim vinograda, usput ćete videti i nepregledne plantaže voća, farme srna i, naravno, nepregledna stada ovaca od kojih se gotovo sve beli.

 

Kada ste već stigli dovde, onda nemojte da propustite priliku da se upoznate sa pingvinima, delfinima, morskim lavovima, kitovima, fokama i albatrosima. Novi Zeland je i pravo carstvo ptica, a i jedina je teritorija na svetu na kojoj možete videti ptice kivi, kakapo i takaheu.

 

 

 

Kada sve to obiđete, preporuka je da se vratite u Auckland i posvetite jedan ceo dan Oklandskom muzeju u kome je prikazana celokupna istorija – od dolaska Polinežana do današnjih dana – kompletan biljni i životinjski svet, geologija i još mnogo toga. A kada vas predveče zabole noge, onda sednite u neki restoran pored mora, naručite neki morski specijalitet i uz čašu sovinjon blana, recimo vinarije Oyster Bay i – udahnite duboko. Budite svesni da nema baš mnogo ljudi koji će imati privilegiju da budu na vašem mestu.