IWC insider

Izostanak očekivanog glamura i krajnje ležerna atmosfera bili su prilično iznenađujući, ali kada je ocenjivanje počelo, bilo je jasno zašto je IWC (International Wine Challenge) u Londonu jedno od najvažnijih takmičenja vina na svetu. Vrlo kvalifikovane sudije i odlična organizacija daju ovom takmičenju kredibilitet koji i uživa, a ja sam po prvi put imao tu čast da kao član žirija učestvujem u ovom uglednom događaju.

Po već ustaljenoj praksi, svake godine se u London sredinom aprila sjati nekoliko hiljada uzoraka vina iz celog sveta (ove godine 11.000), sa samo jednim ciljem – osvojiti neku od medalja, po mogućstvu zlatnu, a ako ne, onda bar nagradu „Commended“ (preporuku) koju dodeljuje žiri takmičenja International Wine Challenge. Vrhovni panel-sudija ovog ocenjivanja predvodi iskusna ekipa, u kojoj su između ostalih i Oz Clarke, MW Peter Mc Combie i Tim Atkin, a svi mnogo ležerniji nego vinari koji tih dana sede po raznim krajevima sveta i grozničavo očekuju rezultate ocenjivanja. Surrey County Cricket Club bio je tokom tih pet dana poprište ozbiljne bitke za medalje, u kojoj su oni najjači prilično jednoglasno odnosili pobede.

U savršenom tajmingu i besprekornoj organizaciji ređala su se vina – neka su odmah bila razumljiva i stilski prepoznatljiva, dok su pojedina bila prava enigma, vrlo teška za kvalifikaciju i upoređivanje, a što je iziskivalo maksimalnu koncentraciju i nešto više vremena i pažnje. Bili su tu i odlični šardonei iz Australije, pa blago rečeno, neobični penušavci iz Italije, zanimljiva izdanja kaberne frana iz Mađarske, teško shvatljiva crvena vina iz Švajcarske, od prilično anonimne, uglavnom lokalne sorte, gamaret… a prava poslastica bile su reserve iz Riohe i, na kraju, nekoliko izvrsnih colheita portova. Što se tiče težine kriterijuma ocenjivanja, od nekih šezdesetak vina koja je naš panel ocenio tog dana, samo tri vina dobila su zlatnu medalju a svega dva su bila diskvalifikovana, što će reći da se velika većina njih kretala u rasponu od „Commended“ do Srebrne medalje.

Na kraju balade, i posle ovog 34. po redu IWC-a, sigurno će, kao i posle svakog drugog ocenjivanja, biti i onih srećnih, očekivano i neočekivano, ali i onih ljutih, razočaranih… Dobitnici medalja, a naročito onih specijalnih nagrada, kojih je bilo u raznim kategorijama, verovatno već zadovoljno računaju koliko povećanje prodaje mogu da očekuju, jer, voleo to neko ili ne, uvažavao ih ili osporavao, nagrade sa ovog i sličnih takmičenja strahovito su važne alatke u tržišnoj perspektivi vina.

+44 (0)7721646833

IWC-ov sistem ocenjivanja podrazumeva da svako vino prolazi kroz tri nivoa ocenjivanja i da ga testira najmanje deset sudija. Svaki od osnovnih timova (panela) sudija sastoji se od pet eksperata, od kojih svako za sebe nezavisno ocenjuje vina. Kada je završeno testiranje svih vina (vina su bila grupisana po regionima, u svakom setu samo po jedan region), svaki sudija daje svoju ocenu vina a zatim se formira prosečna zbirna ocena i prodiskutuje o oceni, odnosno o kvalitetu vina. U ogromnoj većini slučajeva članovi panela bili su prilično složni po pitanju evaluacije vina (bar je to bio slučaj u okviru mog panela). Ukoliko je neko od sudija smatrao da ona nije realna, mogao je da zahteva ponovnu evaluaciju, što je i bilo učinjeno dva puta. Vođe panela su inače ocenjivači sa velikim iskustvom, uglavnom su to nosioci titule Master of Wine, kao što je bila i vođa našeg panela Sheri Sauter Morano. Rezultati zatim idu na ponovnu proveru na sledeću instancu i na kraju vrhovni panel daje svoj sud.