Večna vinska slava

Lamberto Frescobaldi, predsednik vinske imperije Marchesi de´ Frescobaldi, ujedno je izdanak čak tridesete generacije ove, verovatno, najčuvenije vinske familije na svetu. Kao rođeni Firentinac, od detinjstva opsednut poljoprivredom, još kao mladić razvio je strast prema vinu koja ga do danas ne napušta. Nakon što je 1987. godine završio specijalizaciju za vinogradarstvo na Univerzitetu Davis u Kaliforniji, jednom od najboljih na svetu za vinarstvo, vratio se u Firencu da se pozabavi obnavljanjem vinograda porodice Frescobaldi. Bio je to njegov veliki povratak u porodični vinski posao; znao je da od njega ne može pobeći…

Familija Frescobaldi proizvodi vino oko 700 godina, a kada biste morali da izaberete jedan period ili epizodu u porodičnoj istoriji kao najvažniju za uspeh vinarije Frescobaldi danas, koja bi to bila?

Otprilike na svakih četvrt veka desi se nekoliko važnih epizoda. Rekao bih da su za poslednju fazu razvoja vinarije najvažniji događaji preuzimanje imanja Castelgiocondo 1989. godine, kao i zajednički projekat Luce sa američkom porodicom Mondavi iz 1995.

Meni lično, zanimljiva je epizoda koja se dogodila u 17. veku, odnosno jedan događaj koji je organizovao Bartolomeo Frescobaldi, a koji je zahtevao vrlo specifičan dress code? Možete li da nam ispričate tu priču, čiji je epilog bio naziv jednog vašeg vina – Forty Altars (Četrdeset oltara, prim. aut)?

Porodica je organizovala bal u vili Montecastello, pod nazivom Anđeoski bal, tokom kojeg su gosti plesali goli u dvorani. Nakon bala Bartolomeo Frescobaldi ekskomuniciran je od strane pape Klementa XI, a zatim je morao da ode peške do Rima da bi se iskupio i da bi papa opozvao svoju odluku, ali tek nakon što je Barolomeo obećao da će sagraditi 40 crkava u mestu Val di Pesa u Toskani.

Često se priča o vezi između umetnosti i vina, a čini mi se da Vaša porodica negujene samo snažne, već i gotovo mitske veze sa umetnošću. Zapravo, mislim na vremena kada je jedan od

članova porodice Dino Frescobaldi obnovio prvih sedam poglavlja Danteove Božanstvene komedije, ili kada je Mikelanđelo trampio svoje slike za vina Frescobaldi… Pretpostavljam da i danas Vaša vinarija neguje snažnu vezu sa umetnošću?

U novije vreme razvili smo vezu sa jednim mladim umetnikom koji na svoj način interpretira imanje Castelgiocondo. Divno je, a ujedno i prava privilegija gledati kako on to radi.

Danas porodica Frescobaldi poseduje oko 2.500 hektara vinove loze, koji su raspoređeni na osam imanja u raznim delovima Toskane i severoistočne Italije. Kako postižete kontrolu svakog aspekta proizvodnje, s obzirom na tako velike brojke?

Tako što porodica kontroliše sve, od vinograda pa do završnog vina. Važno je biti tehnički pripremljen i posedovati strast i viziju ka izvrsnosti.

Kako biste u nekoliko reči opisali filozofiju vinarije Frescobaldi?

Poštovanje lokacije na kojoj je vinograd, poštovanje ljudi koji rade u vinogradima i negovanje porekla.

Frescobaldi je 1995. započeo projekat zajedno sa Robertom Mondavijem, proizvodeći linije vina Luce i Lucente na imanju Luce u Montalcinu. Kako biste opisali ovo gotovo ikoničko vinsko partnerstvo i vina vinarije Tenuta Luce?

Luce je bila sjajna prilika za obe porodice. Razmenjivali smo informacije i ideje, prvenstveno o kvalitetu koji smo želeli da dostignemo. Vina Luce iz prve dve berbe, 1993. i 1994. godine, predstavljena su 1997. i odmah su izazvala veliku znatiželju i poštovanje, zahvaljujući jedinstvenom i inovativnom konceptu koji stoji iza celog projekta. Iz berbe u berbu, vina Luce su se razvijala i postala su vrlo cenjena na međunarodnoj vinskoj sceni, pridobivši naklonost kreatora mišljenja i profesionalce iz vinske industrije koji su prepoznali vrednost jedne dalekovidne filozofije, a koja je dovela do stvaranja ovakvih vina.

Negovanje slavne tradicije porodice Frescobaldi s jedne strane, a s druge napredak i isprobavanje nečeg novog čini se nespojivim. Kako uspevate da istovremeno održite vinariju Frescobaldi i tradicionalnom i modernom?

Ključ je u tome da morate svakodnevno da budete znatiželjni, da nikad ne prestajete sa potragom za kvalitetom, čak i u najsitnijim detaljima. Tradicija i modernost idu zajedno, nema očuvanja tradicije bez potrebe za evolucijom. Nikada ne smete da budete zadovoljni postignutim ciljevima.

Danas, kada ljudi pomisle na Montalcino kao srce velikog brunela, oni veruju da je tako bilo vekovima, ali ako bismo se vratili u Montalcino sedamdesetih godina, nije delovalo da će to mesto postati globalni vinski fenomen. Kako je Montalcino izgledao tada i šta se promenilo Vašim dolaskom i preuzimanjem imanja Castelgiocondo?

Moj otac Vittorio razvijao je Castelgiocondo od 1974. godine. Sećam se da sam išao s njim na to zabačeno mesto, voleo sam to. Montalcino je tada bio veoma drugačiji, mnogo ruralniji i nenaseljeniji. Zahvaljujući jednom preduzetniku i jedinstvenom brunelu, sada se mnogo razlikuje.

Šta biste rekli o toskanskim vinima danas, je li ovo zlatno doba za tradicionalne ili moderne vinare?

Toskana je, kako sami kažete, jedno zlatno mesto za vinare, počev od samih predela koji karakterišu i planine i more. S vremenom smo otkrili fantastična mesta sa izvanrednim potencijalom za proizvodnju vrhunskih vina. Što se tiče te polarizacije na tradicionaliste i moderniste, to je večni sukob za postizanje nadmoći, ali to doprinosi napretku.

Rođeni ste i odrasli u Castello di Nipozzanu, u oblasti Chianti Rufina. Kako biste opisali tu regiju i vina iz Nipozzana?

To je mesto za koje me vežu najlepše uspomene, sećam se da sam, kada smo se iz Nipozzana preselili u grad, nedeljama plakao. Što se tiče vina, mogu da kažem da su to vina sa karakterom, snažne strukture, sa izuzetnim potencijalom za starenje.

Takođe, pretpostavljam da imate duboku naklonost prema imanju Perano, koje je zaokupiralo Vašu pažnju još tokom devedesetih, a onda je prošlo mnogo godina pre nego što ste konačno odlučili da ga kupite. Da li je to bila dobra odluka i kako biste opisali vina iz Perana?

Perano je verovatno jedna od najboljih lokacija u oblasti Chianti Classico. Velika nadmorska visina, južna ekspozicija i dobro drenirano tle su savršeni za sortu sangiovese. Mislim da je to bila odlična odluka, jer sada sa tog imanja imamo jedinstvena, vrhunska vina koja su istovremeno vrlo snažna, vrsnog karaktera, ali i elegantna.

U kom delu Vašeg posla najviše uživate?

U razvoju novih imanja, pripremi zemlje za vinograde, sadnji… Pobornik sam napretka i inovacija uz poštovanje tradicije, negujem svoje duboke korene na ovoj teritoriji i volim svet vinogradarstva i svako imanje koje je u vlasništvu naše porodice. Sebe vidim kao „poljoprivrednog preduzetnika“, za koga je ta ljubav prema vinogradarstvu oduvek bila suština, a na kraju krajeva, to je naš porodični posao.

Ako izuzmemo prirodne faktore, koliko su lične osobine članova Vaše porodice tokom vekova, kao i njihov status, znanje, istrajnost i porodični uticaj bili važni za razvoj vinarije?

U svakom dobu porodica je ispred sebe imala različite izazove. U prošlosti vino nije bilo kao sada, tada su bile važnije žitarice, mleko… ali mislim da je upornost prava reč. Mislim da je ta istrajnost moju porodicu dovela do pozicije na kojoj smo danas.

 

7 veličanstvenih

 

Porodica Frescobaldi trenutno ima 7 različitih imanja u Toskani, smeštenih u oblastima sa viševekovnom visokom reputacijom u sferi proizvodnje vrhunskih vina:

 

Castello Nipozzano (Nipozzano)

Castello Pomino (Pomino)

Tenuta Perano (Gaiole in Chianti)

Tenuta Castiglioni (Montespertoli)

Tenuta CastelGiocondo (Montalcino)

Tenuta Ammiraglia (Magliano)

Remole (Sieci).