Život u jarkim tonovima
Beogradski SUP je pedesetih godina pratio nekog motociklistu koji je stalno izazivao sudare i nesreće, ali ga je iz nekog razloga narodna milicija izvlačila iz nevolja. Onda se jednog dana napio, povezao devojku u prikolici motocikla i sumanutom brzinom izleteo sa Severnog bulevara u polje. Devojka je bila na mestu mrtva. U polju su dečaci igrali fudbal. Jedan se ludom vozaču našao na putu. Jedva je ostao živ. Frakture lobanje, kuka, ruke, noge… Sve ga je to poslalo na godine oporavka u razne bolnice, prvo u Beogradu, pa dalje po tadašnjoj Jugoslaviji. Dečak je provodio mesece u gipsu od stopala do polovine grudi. Bolovi su bili neprestani.
Glavna doktorka je bila stroga žena i kada je jednog dana došla u vizitu, dečak je bio pokriven do grla i uplašen. Svukla je pokrivač s njega i neobičan prizor je zatekao sve prisutne. U beloj sobi, na belim čaršavima, ogromni beli gips bio je sav išaran crtežima. Ceo članak »



„Drago mi je kada u publici vidim i unuke svojih prijateljica“, rekao je na svom poslednjem koncertu u Beogradu, što možda i najbolje ilustruje profil njegove publike. A njega nema, ni po starosnom niti po bilo kom drugom kriterijumu. Ukratko, ne morate voleti nijedan žanr muzike posebno da biste razumeli poetiku slovenačkog kantautora Zorana Predina.




















Branka Katić
OD KUĆNE DO HOLIVUDSKE GLUMICE
Piše: Branko Čečen
Foto: Dalibor Danilović